INTERGLUTEALNI APSCES
INTERGLUTEALNI APSCES (engl. intergluteal abscess), apsces (gnojna kolekcija) u međusedalnom predelu, apsces između gluteusa, nastao kao posledica kožne infekcije (furunkul, kabunkul, flegmona), infekcije znojnih žlezda (hidroadenitis), infekcije perianalnog tkiva porekla…
INTERFERON
INTERFERON (engl. interferon), proteinska supstanca koju sintetiše ćelija inficirana virusom ili stimulisana nekim drugim induktorima (endotoksini, sintetske RNK). Produkuju ih ćelije svih vrsta kičmenjaka, ali pokazuju vrsnu specifičnost, deluju samo…
INTERFERENCIJA
INTERFERENCIJA (engl. interference), 1. pojava u kojoj infekcija ćelije jednim virusom sprečava infekciju drugim virusom. Nastaje tako što virus menja ćelijske površinske receptore, metaboličke procese ili indukuje sintezu interferona; 2.…
INTERFAZA
INTERFAZA (engl. interphase), period u životu ćelije, ćelijskom ciklusu, između dve uzastopne deobe. Sastoji se od tri potfaze, označene kao G1, S i G2. U G1 fazi se vrši sinteza…
INTERFALANGEALNI
INTERFALANGEALNI (engl. interphalangeal, lat. interphalangealis), koji se nalazi između dva članka ili falange. Najčešće se odnosi na zglobove između dva susedna članka prstiju.
INTERCEPTIVNA ORTOPEDIJA
INTERCEPTIVNA ORTOPEDIJA, grana stomatologije koja se bavi terapijom orto-dontskih nepravilnosti u ranoj fazi pojave nepravilnosti i obezbeđuje dalji pravilan razvoj organa za žvakanje.
INTERARTIKULARNI
INTERARTIKULARNI (engl. interarticular, lat. interarticularis), međuzglobni, koji se nalazi između zglobnih površina ili dva zgloba.
INTERAKCIJE LEKOVA
INTERAKCIJE LEKOVA (engl. drug interactions), uzajamna dejstva lekova koja mogu dovesti do izmena njihovih farmakoloških karakteristika. Rezultat interakcije između lekova može biti pojačavanje ili slabljenje njihovog dejstva (sinergizam, antagonizam) ili…
INTERAKCIJA U TOKSIKOLOGIJI
INTERAKCIJA U TOKSIKOLOGIJI , me-đusobno reagovanje pri istovremenom ili naizmeničnom delovanju hemijskih materija s radnog mesta i iz kuće, zatim lekova, hemijskih materija uzetih hranom, alkoholnim pićem ili pušenjem i…
INTENZIVNA NEGA
INTENZIVNA NEGA (engl. intensive care), soba ili jedinica za intenzivan nadzor, pra-ćenje i lečenje teško obolelih ili povređenih pacijenata.
INTENZITET
INTENZITET (engl. intensity), 1. vrednost vektorskih veličina; 2. energija po površini u jedinici vremena.
INTELIGENCIJA
INTELIGENCIJA (engl. intelligence), psihi-čka funkcija koja izražava misaonu asocijativnost. Sposobnost sjedinjavanja postojećeg znanja u svrhu snalaženja u novim situacijama ili za izdvajanje bitnog od nebitnog, sposobnost shvatanja, sposobnost apstraktnog mišljenja…
INTELEKTUALIZACIJA
INTELEKTUALIZACIJA (engl. intellectualization), rastavljanje na pojmove, naglašeno razmišljanje (mehanizam egoodbrane), svo-đenje nekog psihološkog problema na kognitivne dimenzije.
INTEGRALNI PROTEINI
INTEGRALNI PROTEINI (engl. integral proteins), proteini plazma membrane koji su utisnuti u fosfolipidni sloj membrane. Mogu biti na spoljašnjoj, unutrašnjoj strani membrane ili prolaziti kroz celu membranu. Mogu da budu…
INTEGRACIJA
INTEGRACIJA (engl. integration), 1. neurofiziološki, svojevrstan proces obrade svih nervnih impulsa koji preko hiljada sinapsi pristižu u telo nervne ćelije. Impulsi iz nekih sinapsi su ekscitacioni, a iz drugih inhibicioni,…
INSULINOM
INSULINOM (engl. insulinoma), redak tumor porekla ćelija pankreasa koje produkuju insulin.
INSULIN
INSULIN (engl. insulin), hormon b-ćelija Langerhansovih ostrvaca pankreasa koji učes-tvuje u metabolizmu organskih materija. Osnovu polipeptidne strukture insulina čine dva peptidna lanca, A (21 aminokiselina) i B (30 aminokiselina), povezana…
INSULA
INSULA (engl. insula, island, lat. insula), velikomoždano ostrvo. Jedan od režnjeva velikog mozga koji se nalazi u središnjem delu hemisfere, na dnu spoljašnje moždane jame. Velikomoždano ostrvo je u potpunosti…
INSUFLACIJA
INSUFLACIJA (engl. insufflation), uduvavanje praha, pare, gasa ili vazduha u telesne šupljine; kranijalna i. , ubacivanje vazduha u subduralni prostor i moždane komore; endotrahealna i. , uvođenje vazduha u traheju…
INSUFICIJENCIJA
INSUFICIJENCIJA (engl. insufficiention), nedovoljnost, nesposobnost funkcije organa ili tkiva da obavi svoju normalnu funkciju u cilju zadovoljavanja potrebe drugih organa ili tkiva koji od te funkcije zavise. Može biti izražena…