Pneumotoraks je prisustvo vazduha u pleuralni prostoru. Spontani pneumotoraks nastaje bez prethodne traume toraksa. Primarni spontani pneumotoraks nastaje u osoba bez primarne plućne bolesti, dok sekundarni spontani pneumotoraks nastaje u osoba sa primarnom plućnom bolesti.
Pneumotoraks je prisustvo vazduha u pleuralni prostoru. Spontani pneumotoraks nastaje bez prethodne traume toraksa. Primarni spontani pneumotoraks nastaje u osoba bez primarne plućne bolesti, dok sekundarni spontani pneumotoraks nastaje u osoba sa primarnom plućnom bolesti. Traumatski je pneumotoraks posledica penetracijskih ili nepenetracijskih povreda grudnog koša. Tenzioni pneumotoraks je pneumotoraks pri kojem je pritisak u pleuralnoj šupljini pozitivan tokom celog respiracijskog ciklusa.
Primarni spontani pneumotoraks Primarni spontani pneumo-toraks obično je uzrokovan rupturom apikalnih pleuralnih bula. To su mali cistični prostori, koji retko imaju prečnik veći od 1-2 cm, a nalaze se unutar ili neposredno ispod visceralne pleure. Ovaj se pneumotoraks najčešće pojavljuje u visokih, mršavih ljudi, gotovo samo u pušača, što upozorava na činjenicu da pacijenti zaista imaju supkliničke plućnu bolest. Oko 50% takvih bolesnika imat će recidiv. Početna je terapija primarnog spontanog pneumotoraksa aspiracija. Ako se pluća aspiracijom ne prošire
ako bolesnik ima rekurentni pneumotoraks, indikovana je torakalna drenaža sa umetanjem sklerozirajućeg sredstva, kao što je minociklin. Torakoskopija ili torakotomije s pleuralni abrazijom gotovo sa 100% – tnim uspehom sprečavaju recidiv.
Sekundarni spontani pneumotoraks Većinu sekundarnih spontanih pneumotoraksa uzrokuje hronična opstrukcijska plućna bolest, ali je pneumotoraks moguć uz gotovo svaku plućnu bolest. Pneumotoraks mnogo više ugrožava život bolesnika sa plućnom bolesti nego život inače zdravih osoba, zbog nedostatka plućne rezerve u pacijenata sa plućnom bolesti. Gotovo sve bolesnike sa sekundarnim spontanim pneumotoraksom treba lečiti torakalnom drenažom i unošenjem sklerozirajućeg sredstva. Bolesnike is primarnim i sa sekundarnim spontanim pneumotoraksom, u kojih je pojavljivanje vazduha perzistentno ili u kojih se pluća nisu reekspandirala ni šest dana nakon torakalne drenaže, i treba podvrgnuti otvorenoj torakotomije.
Traumatski pneumotoraks Traumatski pneumotoraks može biti posledica penetrirajuće i nepenetrirajuće traume grudnog koša. Traumatski pneumotoraks treba lečiti torakalnom drenažom. Ako postoji hemopneumotoraks, jedan dren treba postaviti u gornji deo hemitoraksu, radi evakuacije vazduha, a drugi u donji deo hemitoraksu, radi uklanjanja krvi. Jatrogeni je pneumotoraks tip traumatskog pneumotoraksa, koji postaje sve učestaliji. Glavni su razlozi transtorakalna aspiracija punkcijskom iglom, torakocenteza i postavljanje centralnih intravenskih katetera. Lečenje je različito, zavisno o stepenu distresa, a može se sastojati od opservacije, primene dodatnog kiseonika, aspiracije ili torakalne drenaže.
Tenzioni pneumotoraks Tenzioni pneumotoraks obično se javlja tokom mehaničke ventilacije ili pokušaja oživljavanja (resuscitacije). Pozitivan pleuralni pritisak je opasan po život, jer je ventilacija ozbiljno ugrožena i jer se pozitivan pritisak prenosi u medijastinuma, čime se smanjuje venski povratni protok u srce i srčani minutni volumen.
Ventilacione teškoće tokom oživljavanja (resuscitacije) ili visoki vršni inspiracijska tlakovi tokom mehaničke ventilacije jako upućuju na dijagnozu tenzijskog pneumotoraksa. Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom bolesnika, kojim se otkrivaju povećan hemitoraksu bez prisustva disajnih šumova i pomak medijastinuma na suprotnu stranu. Tenzioni pneumotoraks treba odmah lečiti. Ako se pritisak u pleuralni prostoru ne smanji, bolesnik će verovatno umreti zbog neadekvatnog srčanog minutnog volumena ili jako izražene hipoksemija. Potrebno je izvršiti pleuralnu punkciju iglom najvećeg prečnika, i to kroz drugi anteriorni interkostalni prostor. Ispuštanje velike količine vazduha iz igle tim zahvatom ujedno je i potvrda dijagnoze. Iglu treba ostaviti na mestu punkcije sve do postavljanja torakalnog drena.