Povrede karličnog pojasa su poslednjih godina česte što je posledica mehanizacije i industrijalizacije modernog života. Zbog toga je nužno znati teoretske osnove nastanka tih povreda.
Sile koje uzrokuju povredu karličnog prstena mogu biti statične i deluju duže vremena na karlicu pa pošto pređu granicu elastičnosti kostiju mogu prouzrokovati rupturu spojeva kostiju ili prelom.
Dinamične sile deluju večom snagom i za krače vreme prouzrokuju drugačije tipove povreda. Među povrede karličnog pojasa spadaju prelomi stidnih kostiju, prelomi sedalne kosti, prelomi trtične kosti, prelomi krsne kosti i prelomi krila karlične kosti.
U odnosu na smer delovanja kako statičnih tako i dinamičnih sila te u odnosu na položaj karlice pri nesreči dolazi do različitih tipova povrede i raznih delova karličnog pojasa. Zbog lakšeg razvrstavanja tih povreda i lakšeg odlučivanja za vrstu i način lečenja, razlikujemo:
- rubna odlamanja kosti,
- prelomi srednjeg dela karličnog prstena,
- prelomi zadnjeg dela karličnog prstena,
- prelomi prednjeg i zadnjeg dela karličnog prstena,
- kominutivni prelomi prednjeg i zadnjeg dela karličnog prstena,
- kombinacija kominutivnih i običnih preloma.
Povrede karličnog pojasa Klinički znaci
Klinički pregled i podaci o načinu povrede često nam omogučuju postavljanje dijagnoze ali ipak za određivanje tipa povrede i postupak lečenja nužna je rendgenska pretraga. Za tu nu moramo imati dobar rendgenski snimak čitavog karličnog pojasa. Pri tome treba uraditi još dva snimka u polukosim projekcijama. Te projekcije su posebno važne za prelome u predelu acetabuluma.
Za pojedine prelome u predelu krsta, pre svega u predelu sakroilijačnog zgloba nužna je kompjuterska tomografija.
Povrede karličnog pojasa Lečenje
Odluka o načinu lečenja zavisi od:
- vrste preloma,
- stanja povređenog
Po pravilu, lečenje preloma karlice je konzervativno kod svih stabilnih preloma.
Relativna indikacija za operativni zahvat su horizontalno nestabilni prelomi. Apsolutna indikacija je kod vertikalnih i horizontalnih nestabilnih preloma karličnog pojasa.
Stanje povređenog je izvanredno važno za odluku o času operativnog zahvata i načinu lečenja. Veliki broj povređenih je politraumatizovan i pored povrede karlice imaju i druge teške povrede koje im ugrožavaju život i zbog toga je vrlo važan redosled terapeutskih postupaka. Vreme operativnog zahvata je optimalno što pre po povredi, ali je svakako prvo potrebno dati prednost drugim postupcima za održavanje života. Više nedelja po povredi operativni zahvati na karlici su veoma teško izvodljivi i u večini slučajeva od takvih zahvata odustajemo. Izvežbanost hirurga je vrlo važan činilac jer operativni zahvati na karlici spadaju među najteže operacije.
Konzervativno lečimo stabilne prelome mirovanjem. Pri horizontalnoj nestabilnosti karlice upotrebljavamo plahte koje moramo držati najmanje pet do šest nedelja. Pri horizontalnim i vertikalnim nestabilnim prelomima kombinujemo plahtu sa koštanim trakcijama.
Operativno lečenje preloma karlice vrši se sa šrafovima, šrafovima i pločicama ili spoljnjim fiksatorima. Pri raznim lokacijama preloma moramo dobro odrediti vrstu preloma i na osnovu toga odrediti operativni pristup koji nam omogučava repoziciju i spajanje koštanih odlomaka:
- Kocher-Langenbeckov prristup,
- ilioingvinalni pristup,
- prošireni ileofemoralni pristup,
- uzdužni pristup,
- zadnji pristup nad sakroilijakalnom regijom.
Pri povredama karličnog pojasa komplikacije su brojne i mogu biti:
- ugrožavanje života (teška krvarenja i povreda drugih unutrašnjih organa),
- deformacije karličnog pojasa,
- povrede velikih nerava i krvnih sudova (n. ischiadicusa, a. iliacae….),
- artroze sakroilijakalnog zgloba i ilijačne kosti,
- nestabilnost sakroilijačnog zgloba i simfize.