Krsna kost je deo karličnog pojasa, ali je u suštini samostalna kost. Zbog toga su najčešče povrede sakruma udružene sa povredama karličnog pojasa. Prelomi sakruma mogu biti poprečni ili po uzdužnoj osi preko foramena. Izolovane povrede krsne kosti su obično posledica direktnog udarca i veoma se retko rendgenski dijagnostikuju. Zanimljivo je da od kada imamo na raspolaganju CT otkrivamo mnogo više preloma sakruma koje pri uobičajenim rendgenskim pregledima nismo mogli otkriti.
Klinički znaci preloma su osetljivost na direktni pritisak i bol pri ležanju i sedenju. Za prelome krsne kosti značajno je takođe ponekada retroperitonealno krvarenje. Rendgenski pregled kojim verifikujemo prelome krsne kosti mora se uraditi u dve projekcije.
Prelom krsne kosti Tretman.
Obično je dovoljno konzervativno lečenje u smislu mirovanja i ležanja. Pri večoj dislokaciji okrajaka ovakve prelome moramo krvavo reponirati i učvrstiti sa spongioznim šrafovima ili sa pločicama i šrafovima. Kada se dogode kombinovani prelomi karlične kosti i sakruma, tada su svi operativni metodi mnogo obimniji i veoma teško izvodljivi.
Komplikacije pri prelomu krsne kosti su pre svega u smislu teškog krvarenja u retroperitonealni prostor i ispadi nerava, kao i smetnje u radu sfinktera.