Retencione ciste
Retencione ciste su veoma česti tumori koje u praksi viđamo na jajnicima. Nastaju iz nezrelih folikula ili degenerisanog žutog tela pod dejstvom zapaljivih, cirkulatornih i promenjenih hormonskih uticaja. Među njima razlikujemo: mikrocističnu degeneraciju jajnika (policistični jajnici), folikulinske i luteinske ciste i folikulinske i luteinske hematome, ciste žutog tela i endometriotične ciste.
Mikrocistična degeneracija
Mikrocistična degeneracija je promena koja zahvata oba jajnika. Ona se pretežno javlja kod žena sa hormonskim poremećajima u genitalnoj sferi kod kojih često postoji miom na materici i disfunkcionalna krvarenja. Isto tako policistični ovarijumi se srecu i kod Stein Leventhalovog sindroma, koji predstavlja jedan oblik ovog oboljenja.
Uzroci nastajanja mikrocistične degeneracije jajnika do danas nisu poznati.
Verovatno u tome osnovnu ulogu imaju izvesni poremecaji u međusobnoj korelaciji funkcija endokrinih žlezda. Takođe je moguće da njihovoj pojavi doprinosi dugotrajno delovanje zapaljivih draži na jajnik, zbog čega folikuli u zrenju ne pretrpljuju atreziju, već se umesto toga pretvaraju u male ciste, približno jednake veličine i istanjenih zidova. Jajnici su uvećani do veličine zelenog oraha ili manjeg kokošijeg jajeta, elastično-čvrste konzistencije, beličastosivkaste boje i neravne površine.
Tunica albuginea je zadebljana i posejana mnogobrojnim, sitnim, cističnim tvorevinama koje dostižu veličinu zrna graška do veličine koštice trešnje. Na preseku, u kori jajnika takode se vidi veći broj ovakvih cističnih tvorevina. Smatra se da su to sazreli De Grafovi folikuli kod kojih je izostala ovulacija. U prilog tome govori i nedostatak žutih tela na jajnicima. Kao posledica izostanka ovulacije, javljaju se poremećaji menstrualnog ciklusa. Ovo stanje obično ne zahteva nikakvo posebno lečenje.
Ako se ipak za to ukaže potreba, u terapiji mikrocistične degeneracije jajnika mogu da se koriste konzervativne ili operativne metode (ponekad i zajedno). U konzervativnom lečenju najčešće se daju sintetski gestageni ciklično, čime se postiže snižavanje nivoa LH, sa ciljem da se uspostave redovni ciklusi. U istom cilju mogu se koristiti i kombinovana oralna kontraceptivna sredstva. Za lečenje steriliteta, koji prati ovo oboljenje, koristi se klomid, kao sredstvo za podsticanje ovulacije. Operativno lečenje sprovodi se korišcenjem laparotomije ili laparoskopskim putem. Pri tome se radi klinasta resekcija ili multipla kauterizacija oba ovarijuma. U mnogim slučajevima posle klinaste resekcije jajnika javljaju se spontane ovulacije pracene graviditetom.
Folikulinske ciste jajnika
Folikulinske ciste često se nalaze na jajniku bilo u vidu mnogobrojnih mehurica veličine zma graška, kada govorimo o mikrocističnoj degeneraciji jajnika ili, pak, u vidu pojedinačnih cista koje delimično ili potpuno zahvataju tkivo jajnika i pokatkad dostignu veličinu mandarine.
To su pojedinačni pseudotumori jajnika, odnosno retencione ciste, koje nastaju iz De Grafovog folikula kada izostane ovulacija. Zbog dalje produkcije folikulinske tečnosti mešak se sve više uvećava tako da folikulinska cista može da dostigne veličinu mandarine. Ovi pojedinačni cistični tumori jajnika, pri bimanuelnom pregledu, veoma su slični pravim neoplazmama i od njih se razlikuju samo pri mikroskopskom pregledu nalazom kuboidnih ćelija granuloznog sloja i ponekad nalazom zrnastog brežuljka sa jajnim ćelijama (cumulus oophorus).
Folikulinske ciste nemaju veliki klinički značaj i ne zahtevaju posebno lečenje, jer posle izvesnog vremena spontano iščezavaju. Pojedinačne folikulinske ciste često prsnu pri pregledu i za razliku od pravih cista ne recidiviraju. Prskanje ovakvih cista obično prolazi bez većeg krvarenja i bez ozbiljnijih kliničkih simptoma, te ne zahteva posebnu terapiju. Samo pri obilnijoj hemoragiji iz zida prsnute ciste stvara se klinička slika abdominalnog krvarenja slična kliničkoj slici rupture jajovoda kod vanmaterične trudnoće. Tada je lečenje operativno. Ukoliko dođe do operacije poželjno je da se odstrani sama cista, a da se ovarijalno tkivo što više sačuva.
Ciste žutog tela
Ciste žutog tela iako ređe od folikulinskih cista takođe se često viđaju na jajnicima. Nastaju uvećanjem žutog tela i ispunjavanjem njegovog centralnog dela tečnošću, koja se sve više širi i stanjuje zid nastale cistične formacije. Njihov zid mogu da čine ćelije granuloze ili teke interne, po čemu se i razlikuju dalje podgrupe ovih cista. Pojedine ciste mogu dostići priličnu veličinu i može doći do njihovog uvrtanja oko peteljke, što zahteva hitnu hiruršku intervenciju. U većini slučajeva nije potrebno nikakvo lečenje, jer ciste žutog tela posle izvesnog vremena (8 nedelja) spontano iščezavaju.
Ako dođe do njihovog prskanja, može da nastupi intraabdominalno krvarenje sa kliničkom slikom kao kod ektopične trudnoće. U takvoj situaciji terapija je operativna i pri tome treba nastojati da se sačuva što više zdravog tkiva jajnika.
Osim cista žutog tela, mogu nastati i takozvane luteinske ciste, koje postaju iz luteinizovanog perzistirajućeg folikula (corpus luteum atreticum). Ovakve ciste sreću se kod grozdaste mole i horiokarcinoma i to obično obostrano, zbog visokog nivoa horionskog gonadotropina u krvi bolesnica. Kod grozdaste mole otklanjanjem molarnog tkiva povlače se i ciste.
Osim folikulinskih i luteinskih cista jajnika, na njemu mogu da se vide i hematomi meška ili hematomi žutog tela. Klinički značaj ovih hematoma je u tome što može doći do njihove rupture i do intraabdominalnog krvarenja, čija je simptomatologija veoma slična kliničkoj slici vanmaterične trudnoće.
Kao što smo pomenuli, u svim slučajevima ruptura, bilo folikulinskih, luteinskih cista ili hematoma, ukoliko dođe do obilnijeg intraabdominalnog krvarenja, postavlja se pitanje diferencijalne dijagnoze između ovih stanja i rupture jajovoda kod vanmaterične trudnoće. Klinička slika je gotovo istovetna, osim što je kod vanmaterične trudnoće intraabdominalno krvarenje obilnije, pa je samim tim i klinička slika teža.
Veliku pomoć u postavljanju dijagnoze mogu da pruže i anamnestički podaci. Krvarenju iz prsnutog zida ciste ili hematoma, po pravilu, intraabdominalnom krvarenju, ne prethodi izostanak menstruacije niti se javljaju drugi znaci bremenitosti, što se inače zapaža ako je u pitanju ektopična trudnoća. U krajnjoj liniji nije ni posebno važno da se uvek postavi precizna diferencijalna dijagnoza prirode intraabdominalnog krvarenja, jer je lečenje u svim slučajevima ovog stanja operativno. Otvara se trbušna duplja, otklanja uzrok krvarenja, odstranjuje tečna i koagulisana krv iz abdomena i nadoknađuje izgubljena krv bolesnici transfuzijom ki-vi odgovarajuče grupe. Pri tome se vodi računa da se kod mladih žena odstrane samo oboleli organi, kako bi se sačuvalo što više od funkcija ostavljenih zdravih tkiva i organa.
Endometriotične ciste (endometrioza jajnika)
Na jajnicima se mogu javiti endometriotične ciste, koje nastaju u ognjištima endometrioze. Javljaju se jednostrano, ali se mogu naći i na oba jajnika. U početku male ciste, usled cikličnog menstrualnog krvarenja u šupljinu ciste, postepeno, ali stalno, se uvečavaju i mogu dostići i do 10 cm u prečniku. Ove ciste su ispunjene tečnim sadržajem čokoladne boje ili boje katrana. Spoljašnjom površinom obično srastaju sa okolinom, te su prilikom ginekološkog pregleda manje ili više fiksirane. Simptomatologija je slična kao i kod ostalih tumora jajnika, sem što se bolesnice često žale na dismenoreju. Lečenje je operativno i sastoji se u odstranjenju ciste.