Osnovni ciljevi lečenja dijabetesa je da pacijent dobije adekvatnu terapiju i da se obezbedi bolja kontrola bolesti, odnosno da se pacijent oseća dobro, da se preveniraju vaskularna oštećenja i nastanak komplikacija, da se izbegnu hipoglikemije ali i hiperglikemije, kao i da se sačuva kvalitet života.
Osnovni ciljevi lečenja dijabetesa je da pacijent dobije adekvatnu terapiju i da se obezbedi bolja kontrola bolesti, odnosno da se pacijent oseća dobro, da se preveniraju vaskularna oštećenja i nastanak komplikacija, da se izbegnu hipoglikemije ali i hiperglikemije, kao i da se sačuva kvalitet života.
Dobra kontrola dijabetesa podrazumeva održavanje vrednosti šećera u krvi u granicama ciljnih vrednosti koje pri dijagnozi lekar odredi sa svojim pacijentom. Četiri parametra su važna kada govorimo o dobroj glikemijskoj kontroli:
1. HbA1c ili glikozilirani hemoglobin koji je pokazatelj prosečnog nivoa glukoze u krvi i daje celokupnu sliku o tome koliki je prosečan nivo glukoze u krvi tokom perioda od oko 3 meseca pre merenja. Preporučene ciljne vrednosti za većinu pacijentata su HbA1C ≤ 7%.
2. Šećer u krvi našte (na gladno) je jedna od važnih metoda za dijagnozu dijabetesa ali i za procenu kontrole dijabetesa. Ciljna vrednost je šećer u krvi našte ≤ 7 mmol/L
3. Postprandijalna glikemija se odnosi na koncentraciju šećera 1-2 sata posle početka obroka. Ciljna vrdnost je šećer u krvi 2h nakon obroka ≤ 9 mmol/L
4. Varijabilnost koja se odnosi na izbegavanje naglih skokova i padova šećera, odnosno pojave niskih vrednosti šećera u krvi (hipoglikemija, vrednost glikemije manje od 3,9 mmol/L) koji se potom smenjuju sa posledičnim naglim skokovima.
Šta je cilj dobre glikemijske kontrole?
Krajnji cilj dobre glikemijske kontrole je prevencija komplikacija koje se javljaju kao posledica loše regulisanosti nivoa šećera u krvi, kao i povećanje kvaliteta života pacijenta. Komplikacije mogu biti akutne, kao što su dijabetesna ketoacidoza i hiperosmolarno neketogeno stanje, a koje su poslednjih nekoliko meseci u vreme trajanja aktuelne pandemije bile u centru pažnje i hronične komplikacije koje podrazumevaju mikrovaskularne (retinopatija, neuropatija i nefropatija) i makrovaskularne komplikacije kao što je infarkt miokarda, ICV,POAB. Poznato je da se sa svakim smanjenjem HbA1c smanjuje i rizik od pojave komplikacija.
U osoba sa dijabetesom u prisustvu bolesti dolazi do oslobađnja brojnih hormona, kontrainsularnih hormona, koji učestvuju u odbrambenim mehanizmima, a koji dovode do dodatnog povećanja nivoa glukoze u krvi. Brojna stanja su okidači za oslobađanje ovih hormona , ishemijska bolest srca, dehidratacija, infekcija, bilo da je u pitanju grip, ili prehlada, urinirna infekcija, bronhitis, respiratorna infekcija , infekcija kože i uključujući, obzirmo na aktuelnu epidemiološku situaciju i infekcija SARS-CoV-2 virusom. Ono što je važno napomenuti je da osobe koje imaju dijabetes nemaju veću verovatnoću da dobiju COVID-19 nego opšta populacija ali u slučaju infekcije može izazvati teže simptome i komplikacije, zbog toga je od izuzetnog značaja da je dijabetes pod kontrolom odnosno dobro regulisan. Preporuke za osobe sa T2D su različite za osobe koji su na oralnim agensima i koji su na terapiji insulinom.
Preporuke za osobe sa T2D koje su na terapiji oralnim agensima (tablete):
Ako je osoba sa T2D na terapiji metforminom, možda je potrebna privremena obustava ovog agensa, naročito u uslovima teške infekcije i dehidratacije. U slučaju obustave metformina, privremeno se započinje terapija drugim antihiperglikemijskim agensima (moguće i insulinom) u cilju prevencije hiperglikemije. Preporuka je da osobe sa T2D na oralnoj terapiji u stanjima infekcije vrše samokontrolu glikemija češće zbog mogućnosti hiperglikemije. Optimalni opseg nivoa glukoze u krvi je od 6 do 10mmol/l. Savetuje se provera nivoa glukoze u krvi u periodu bolesti najmanje 2 puta na dan.
Preporuke za osobe sa T2D koje su na terapiji insulinom:
Potrebno je da osobe sa T2D na insulinskoj terapiji imaju dovolju količinu test traka za monitoring glukoze u krvi, naročito u uslovima infekcije. Optimalni opseg nivoa glukoze u krvi tokom bolesti je od 6 do 10mmol/l.
• U slučaju nivoa glukoze u krvi > 10 mmol/l, potrebno je povećanje doze insulina. Često je potreban ekstra bolus. Proveravati nivo glukoze u krvi na svaka 4h, naročito ako su vrednosti glukoze u krvi > 15 mmol/l.
• Ketoni: U slučaju povišenih vrednosti nivoa glukoze u krvi (iznad 15 mmol/l), potrebno je proveriti prisustvo ketona u urinu.
Problemi u terapiji – je česta pojava hipoglikemija
Hipoglikemije su jedna od najčešćih komplikacija dijabetesa.
Dešavaju se kada koncentracija šećera u krvi padne suviše nisko(ispod 3,9 mmol/L).
Koji su simptomi?
Epizode hipoglikemije su veoma neprijatne i podrazumevaju sledeće simptome: lupanje srca, zamućen vid, drhtavicu, osećaj gladi, preznojavanje, otežanu koncentraciju i konfuziju.
Koje su posledice?
Posledice zavise i od težine hipoglikemije (blage, umerene ili teške) i od doba dana kada se hipoglikemija javlja (dnevne ili noćne). Dugoročno, hipoglikemije negativno utiču na postizanje dobre kontrole šećera u krvi, jer zbog straha od hipoglikemija lekari smanjuju doze insulina, a osobe sa dijabetesom preskaču primenu lekova, naročito insulina.
Rezultati najnovijih studija dovode u vezu pojavu teških hipoglikemija sa dugoročnim rizikom od kardiovaskularnih neželjenih događaja. Posebno su opasne noćne hipoglikemije koje se javljaju u periodu sna, slabo se prepoznaju i prijavljuju, a dovode do povećnog rizika od pojave bradikardija. Teži oblici hipoglikemija mogu dovesti do konvulzija, kome i smrti.
Kako sprečiti hipoglikemije?
Osoba sa dijabetesom bi trebalo da inicira razgovor o hipoglikemijama sa svojim lekarom kako bi dobila savete oko korekcija terapije, ishrane i fizičke aktivnosti. Važno je prepoznati simptome hipoglikemija, kao i da osoba sa dijabetesom beleži svaku hipoglikemiju koja se dogodila i o tome razgovara. Takođe, korekcija fizičke aktivnosti i higijensko-dijetetskog režima dodatno pomaže.
Svakako, izbor moderne terapije i savremenih, bezbednijih insulinskih analoga mogu u velikoj meri smanjiti učestalost hipoglikemija i popraviti kvalitet života osobe sa dijabetesom.
Dr Nataša Pevac , subspecijalista endokrinologije
Opšta bolnica Sremska Mitrovica