Sinkopa se definiše kao tranzitorni gubitak svesti i posturalnog tpnusa, ograničenog trajanja sa spontanim oporavkom. Presinkopa je stanje u kome bolesnik ima tegobe koji upozoravaju namogući nastanak sinkope, ali u kome ne dolazi do gubitka svesti.Sinkopa je uzrokovana poremećajem perfuzije centralnog nervnog sistema. Poznato je da prestanak cerebralne cirkulacije u trajanju od 10 sekundi, dovodi do gubitka svesti.
Šta je sinkopa?
Sinkopa se definiše kao kratkotrajni, prolazni gubitak svesti i mišićnog tonusa(stalna napetost mišića) koji nastaje zbog naglog pada prokrvljenosti moždanog tkiva. Sinkopa je još poznata i kao ‘padanje u nesvest’. Uzrok koji je doveo do pada prokrvljenosti, gotovo uvek se nalazi van mozga, ali obzirom da je mozak tkivo koje je najosetljivije na pad perfuzije (prokrvljenosti), dolazi do trenutnog poremećaja funkcije i nastaju simptomi sinkope.
Uzroci sinkope
Uzroci sinkope se najčešće klasifikuju u 3 velike grupe : kardiogenog porekla, nekardiogenog ili nejasnog uzroka. Sinkope kardijalnog porekla mogu biti prouzrokovane urođenim i stečenim srčanim manama, plućnom hipertenzijom, plućnom embolijom, tumorima srca, akutnim infarktom miokarda, disekcijom aorte, različitim poremećajima ritma.
Sinkope nekardiogenog porekla mogu biti tzv. situacione (prilikom mokrenja, defekacije, kašlja, osećaja straha, bola), ortostatske (odnosno prilikom naglog ustajanja najčešće iz ležećeg položaja dolazi do naglog pada prokrvljenosti mozga i potencijalne sinkope), sinkope kod preteranog fizičkog napora, preteranog znojenja, dehidratacije, hiperventilacije (duboko i ubrzano disanje), izazvane lekovima, alkoholom, psihoaktivnim supstancama, izazvane poremećajima moždane cirkulacije, sinkope prouzrokovane preosetljivošću karotidnog sinusa i tzv vazovagalna sinkopa,ili još se naziva i refleksna koja nastaje usled širenja krvnih sudova na periferiji, sa posledičnim padom pritiska i pulsa. Sinkopa nejasnog uzroka se najčešće javlja kod mlađih osoba.
Klinička slika
Sinkopu, kao što je već navedeno, karakteriše gubitak svesti i mišićnog tonusa. Oni najčešće ne nastaju naglo, već im prethode simptomi kao što su zamućen vid, omaglica, profuzno znojenje, osećaj opšte mišićne slabosti i najčešće smetnje digestivnog trakta, poput mučnine. Ovo stanje se još naziva i presinkopalno. Ipak, kod sinkopa čiji je uzrok kardiogenog porekla, može nastati naglo, bez ikakvih simptoma presinkopalnog stanja. Tipična klinička slika sinkope se karakteriše padom krvnog pritiska, bledilom, znojenjem, gubitkom sveski, plitkim, usporenim disanjem, sa očuvanim tonusom sfinktera (mišići koji svojom relaksacijom omogućavaju mokrenje i defekaciju).
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike i dopunskim dijagnostičkim metodama. Prilikom uzimanja anamneze, treba obratiti pažnju u kojim situacijama dolazi do sinkope, koliko traje stanje bez svesti, da li pacijent boluje od nekih oboljenja koja mogu dovesti do sinkope i da li postoje neki provocirajući faktori koji dovode do sinkope. Prilikom pregleda, treba obratiti pažnju na kardiovaskularni sistem i na neurološki pregled. Svim pacijentima je neophodno uraditi EKG. Ukoliko pacijenti pate od nekog kardiovaskularnog oboljenja, trebalo bi uraditi dalju dopunsku dijagnostiku poput ultrazvuka srca, holter monitoringa.
Diferencijalna dijagnoza
Stanja koja treba razlikovati od sinkope su: hipoglikemija (pad šećera u krvi), psihogeni napadi, drop ataci (napadi padanja kod sredovečnih žena nepoznatog uzroka) , epileptični napadi.
Lečenje sinkope
Sam pad osobe, odnosno postavljanje u horizontalni položaj u većini slučajeva dovodi do poboljšanja prokrvljenosti mozga, do vraćanja svesti osobe i poboljšanja stanja.Radi poboljšanja venskog priliva, mogu se podići noge. Osobama treba objasniti prirodu poremećaja i izbegavanje situacija koje dovode do sinkope. Lečenje pojedinih oblika sinkope zavisi od toga koje je osnovno oboljenje u pitanju, i kojim mehanizmima je došlo do pada pritiska, Ukoliko se ustanovi da je uzrok sinkope oboljenje kardiogenog porekla, potrebno je čenje kardiovaskularnog oboljenja.
Iako se sinkopa u većini slučajeva smatra benignim stanjem, otprilike 30% pacijenata koja doživi sinkopu se može povrediti, čak zadobiti prelome kuka ili ekstremiteta.