Pokreti vode su usko povezani sa onim elektrolitima, posebno Na+, koji kontroliše, praktično jedini, ekstraćelijsku osmolalnost i kao posledicu, osmotsku homogenost, veliku konstantu organizma.
POREMEĆAJ METABOLIZMA VODE I ELEKTROLITA
Pokreti vode su usko povezani sa onim elektrolitima, posebno Na+, koji kontroliše, praktično jedini, ekstraćelijsku osmolalnost i kao posledicu, osmotsku homogenost, veliku konstantu organizma.
Normalni tečni ekvilibrijum.Procenat vode u zdravom organizmu oscilira između 50 i 70% težine tela u funkciji stepena gojaznosti, pola i starosti. Poluživot vode je 9 do 14 dana u zdrave osobe. U ćelijama se nalazi 55% ukupne vode organizma; to znači da se ostalih 45% nalazi ekstra-ćelijski. Prosečni dnevni unos je: 1000 ml (podešavač-žed), zatim 1000 ml hranom i 300 ml od »oksidacije«. Eluira se: mokraćom 500 ml (obavezno) i 900 ml (usklađivanjem), 800 ml perspiracijom (pluća-koža) i 100 ml fecesom. Kontrola bilansa vode vrši se posredstvom: antidiureznog hormona (ADH) i osećajem žedi, koji su zavisni od osmolalnosti, volemije i bubrega.
ISTOVRREMENI GUBITAK VODE I NATRIJUMA
Najčešći je oblik poremećaja ova dva činioca koji se manifestuje dehidratacijom ili smanjenjem zapremine telesnih tečnosti. Etiologija:
Istovremeni ekvivalentni gubitak vode i natrijuma može biti zbog:
I. Vanbubrežnih razloga, koji se mogu svesti na:
– digestivne (povraćanje, prolivi, fistule);
– kožne (znojenje, opekotine);
– peritoneumske (ascitest, peritonitis);
– insuficijencija kore nadbubrega.
II. Bubrežnih razloga:
– bolesti bubrega (hronička insuficijencija, tubulske promene sa gubitkom soli i dr.);
– primena diuretika;
– osmozna diureza.
Klinička slika:
Nezavisna je od uzroka, ako istovremeno ne postoje i drugi elektrolitski poremećaji (hipokalemija, acidoza ili alkaloza). Među opšte znake smanjenja vanćelijske tečnosti spadaju: smanjen turgor koža, ponekad smanjen pritisak bulbusa, hipotenzija, naravno ovo prati tahikardija i suv jezik, u težim slučajevima, letargija, zbunjenost, dezorijentacija i dr.
Dijagnoza:
Osim kliničke slike, značajni su biohemijski nalazi: povećanje hematokrita i belančevina; urea i kreatin su povišeni zbog oligurije; gubitak Na+ mokraćom ako je ispod 10 mmol/l označava njegovo vanbubrežno poreklo, dok njegov gubitak preko 20 mmol/1, označava bubrežno poreklo.
Terapija:
Ako je reč o lakšem obliku gubitka vanćelijske tečnosti i Na+ i ako osoba ne povraća, isto se može nadoknaditi oralnom primenom vode i natrijuma. U težim slučajevima se daje i.v. 0,85% rastvora NaCl, kada je koncentracija Na’ normalna, u količini najmanje 2-3 L.