Veći broj lekova ili njihovih metabolita može da izazove trombocitopeniju. Mnogi hemoterapeutici su citotoksični i smanjuju stvaranje megakariocita. Uzimanje veće količine alkohola ima supresivni efekat na kostnu srž dovodeći do trombocitopenije.
Veći broj lekova ili njihovih metabolita može da izazove trombocitopeniju. Mnogi hemoterapeutici su citotoksični i smanjuju stvaranje megakariocita. Uzimanje veće količine alkohola ima supresivni efekat na kostnu srž dovodeći do trombocitopenije. Tiazidni diuretici koji se upotrebljavaju u lečenju hipertenzije remete stvaranje mcga- kariocita i mogu stvarati blagu trombociio- peniju (50-100 x 109//), koja može da su održava i nekoliko meseci po prestanku uzi- manja leka.
Mnoge trombocitopenije prouzrokovanc lekovima imaju u osnovi imunoalergijski mehanizam. Antitela stvorena prema trom- bocitima pod dejstvom lekova nalaze se u osoba koje su uzimale kinin (takođe i tonik napitke), kinidin, heparin, para-aminosali- cilat (PAS), sulfonamide, rifampicin, stibo- fen, digitoksin i dmge lekove. Antitela u ovim trombocitopenijama stvaraju se prema leku koji je vezan za belančevinu plazme kao antigen, a zatim nastali cirkulirajući kompleks se adsorbuje na površinu trombo- cita. Trombociti bivaju oštećeni kao nevini posmatrači, a zatim ih otklanjaju retikuloen- dotelijalne ćelije. Ako se komplement aktivira direktno na ćeliji, izaziva lizu tromboci- ta direktno u cirlculaciji. Uzročnilt trombo- citopenije se otkriva samo u 10% bolesnika. Najbolji dokaz da je trombocitopenija po- sledica uzimanja nekog leka je normalizo- vanje broja trombocita posle prestanka uzimanja lelca.
Lekovi koji izazivaju trombocitopeniju
Supresija stvaranja trombocita:
A. Mijelosupresivni lekovi
1) teške trombocitopenije: citozin-arabi- nozid, daunorubicin,
2) umerene trombocitopenije: ciklofo- sfamid, busulfan, methotrexat, G-merkapto- purin,
3) blage trombocitopenije: vinca alkalo- ldi.
B. Tiazidni diuretici
C. Etanol
D. Estrogeni.
Imunološka razgradnja trombociia:
1) antibiotici: novobiocin, para-amino- salicilat, sulfotiazin,
2) kindin i kinin,
3) hrana: grašak,
4) sedativi: hipnotici, antikonvulzivi, karbamazepin,
5) arsenici lcoji se koriste za lečenje si- filisa,
6) Digitoxin,
7) Metildopai
8) Stibofen.
Mogiići uzročnici:
– aspirin,
– hlorpropamid,
– hlorotiazid, soli zlata, insekticidi, sul- fdiazin.
Bolesnici sa trombocitopenijom kao po- sledicom uzimanja nekog leka mogu imati umnožen broj megakariocita u kostnoj srži. Broj trombocita je obično ispod 10 x 10?//.
Neki lekovi, kao što su soli zlata i fenito- in mogu prouzrokovati produženu trombo- citopeniju pošto se sporo izlučuju iz orga- nizma. Heparin može biti uzročnik trombo- citopenije u bolesnika u bolnicama. Oko 1-5% bolesnika koji primaju heparin razvi- ju trombocitopeniju, praćenu teškim krva- renjem ili intravaskulamom agregacijom trombocita i paradoksnim trombozama.
Klinička slika. – Dolazi do nagle pojave hemoragijslcog sindroma u vidu petehija i ekhimoza, kao i krvarenja iz sluznica. Ovi simptomi nastaju u toku 24 sata posle uzi- manja leka, a nestaju nekoliko dana posle prekida uzimanja leka.
Dijagnoza i diferencijalna dijagnoza. – U svih bolesnika sa megakariocitnom trom- bocitopenijom treba uzeti detaljnu anamne- zu o uzimanju lelcova. Ukoliko bolesnikuzi- ma lek, vrlo brzo po prekidu uzimanja leka broj trombocita se normalizuje.
Tok i prognoza. – Prognoza je dobra. Po prekidu uzimanja leka broj trombocita se normalizuje.
Lečenje. – Hitno lečenje predstavlja prekid uzimanja leka. U bolesnika sa teškim krvarenjem daju se koncentrati trombocita.
Posttransfuziona purpura
Trombocitopeoija može da nastane 10 da- na posle transfuzije krvi usled stvaranja anti- telau cirkulaciji primaocapremaPl A1 anti- genu transfuđovanih trombocita, koji nedos- taje na trombocitima primaoca. Zbog čega dolazi do razgradnje trombocita primaoca nije poznato. U lečenju se primenjuju korti- kosteroidi i visoke doze imunoglobulina.
Trombozna trombocitopenijska purpura (TTP) i hemolizno uremijski sindrom (HUS) (Purpura thromboso- -thrombocytopenica, Syndroma haemolyticouraemicum)
TTP odlikuje se teškom trombocitopeni- jom, konfluentnom purpurom, hemolizom zbog fragmentacije eritrocita i ishemijskim oštećenjem organa, posebno bubrega i mo- zga. Postoji vrlo izraženo deponovanje trom- ba u arteriolama. Oštećenje zidova krvnih sudova imunološkim mehanizmom ili hiperagregabilnost trombocita smatrani su pato- genetskim faktorom bolesti. Plazma bole- snika sa TTP aglutiniše trombocite zdravc osobe in vitro i postoje dokazi da je faktor koji izaziva aglutinaciju trombocita velika multimera von Willebrandovog faktora. Me- dutim, i dalje je patogeneza oboljenja neja- sna. Anemija nastaje usled fragmentacije eritrocita u cirkulaciji.
HUS u dece ima mnoge sličnosti sa TTP ali je oštećenje ograničeno na bubrege.
Lečenje se sastoji u izmenama plazme i transfuzijama sveže zamrznute plazme, kojc se mogu ponavljati tokom nekoliko nedelja. Drugi način lečenja, kao što je primena kor- tikosteroida, antiagregacionih lekova (aspirin, dipiridamol), azatiopiina, ciklofosfamida i splenektomija imaju ograničen uspeh.
Diseminovana intravaskulna koagulacija (DIK)
Trombocitopenija može da nastane lislcd povećane razgradnje trombocita zbog njiho- vog učešća u DIK. Trombociti u DIK suihc- riraju na oštećen endotel, formiraju se tmm- bi ili se stvaraju agregati trombocita pod dejstvom virusa, bakterija i endotoksina. Posle stvaranja agregata trombociti se nago- milavaju u arteriolama, kapilarima a njihov broj u cirkulaciji opada.