Kongenitalne anomale na bubregu mogu biti izražene u broju, obliku, veličini i položaju.
Obostrana agenezija bubrega se javlja samo u jednom slučaju na 3 000 porođaja. U 75% ove anomale se nalaze kod muške prevremeno rođene dece. U 50% propratno nedostaje i mokračna bešika. Nemaju kliničkog značaja, jer deca sa tako teškim urođenim manama umiru ubrzo posle rođenja.
Jednostrana agenezija bubrega se sreče u jednom od 2500 žive novorođenčadi. Anomalija je asimptomatska. Nosilac ovog defekta doživi duboku starost ne znajuči za svoju anomaliju. Njen značaj dolazi do izražaja u slučaju da je neophodna hirurška intervencija zbog traume ili oboljenja jednog bubrega, koju treba završiti primenom palijativnog zahvata, u cilju moguče konzervace organa.
Prekobrojni bubreg je vrlo retka anomalija u broju, u kojoj je treči mali bubreg, odvojen od normalnog rastresitim vezivnim tkivom i postavljen iznad njega. Ureter prekobrojnog bubrega može biti spojen sa izolateralnim ureterom normalnog bubrega, odvojeno se ulivati u bešiku, ili van nje, ektopično.
Retko se javljaju anomale oblika u vidu fetalno lobuliranog bubrega. Forma bubrega je poremečena kod anomalija u položaju i kod renalnog policistizma.
Hipoplazija bubrega predstavlja urođeno smanjenje organa, pračeno primetnom redukcijom parenhima. Kod odraslih se često zamenjuje sa hipotrofijom ili nefrosklerozom. Ova anomalija je najčešče klinički latentna. Otkriva se pri urološkim ispitivanjima. Hipoplastičan bubreg je obično visoko uzdignut i medijalno položen uz kičmeni stub.
Anomale u položaju bubrega nastaju u embrionalnom razvoju. Bubreg se u svom usponu zaustavlja između karlice i lumbalne lože, ili se medijalno dislocira. Zavisno od zauzetog položaja, razlikuju se lumbalne, ilijačke, pelvičke i ukrštene bubrežne ektope. Većina ektopičnih bubrega su i malrotirani. Ukrštene ektope mogu biti sa međusobno sraslim bubrezima, ili bez srašćenja. Anomale u međusobnom odnosu bubrega (fuze) javljaju se kao: potkovičasti bubreg, srašćenja u obliku slova L, S ili diskoidnog bubrega. Učestalost ektope kreće od 1:500 prema Cempbell-u, do 1:900 prema Abeshause-u. Intratorakalni bubreg se vrlo retko otkriva, 1:15000 autopsija.
Anomale u strukturi bubrega javljaju se u vidu jednostavnih cista, policističnih i multicističnih bubrega.
Jednostavne (simplex) ciste nastaju zbog kongenitalne okluze nefrona. Često su solitarne i unilateralne, a mogu biti multiple i bilateralne. Po lokalizaciji su supkapsularne, parenhimne ili peripelične. Sporo se uvećavaju. Retko se komplikuju infekcijom ili rupturom.
Renalni policistizam je obično po majci nasljedna, bilateralna anomalija, koja može biti infantilnog i adultnog tipa.
Dečja policistička bolest je autosomno recesivna, pored bubrega zahvata i jetru. Manifestuje se u prvim mesecima života i redovno dovodi do rane renalne insuficence.
Policistični bubreg odraslih je autosomno dominantna anomalija, koja postaje klinički manifestna u srednjem životnom dobu. Razvija se u periodu embriogeneze, zbog poremećaja u razvoju nefrona. U detinjstvu su ciste male, a potpuno se razviju kod odraslih. Postepeno renalna funkcija slabi. Pojava komplikacija u vidu hipertenzija i pelonefritisa otežava klinički tok i ubrzava renalnu dekompenzaciju.
Multicistični bubreg predstavlja monolateralnu renalnu displaziju, izazvanu agenezijom ili atrezijom uretera. Parenhim bubrega je ispunjen grozdovima nepravilnih cista.
Sunđerasti bubreg je unilateralna, bilateralna ili samo delimična, urođena dilatacija sabirnih kanaliča u renalnim piramidama. Takav bubreg se lako inficira. U bilateralnim slučajevima postepeno se razvija renalna insuficencija. Ova anomalija je često udružena sa asimetričnom hipertrofijom celog tela. Bolesnici nose cipele ili rukavice različitih brojeva.
Kongenitalna hidronefroza predstavlja čestu anomaliju kod novorođenčadi, izazvanu opstrukcijom na ureteropeličnom vratu. Zastoj mokrače pračen dilatacijom pelona i kaliksa izazvan je anatomskim ili funkcionalnim preprekama kao što su: aberantni krvni sudovi, visok pripoj uretera, valvule, stenoze i atreze ili urodinamički poremečaji. Hidronefroze se u 25% otkrivaju u toku prve godine života. Bilateralne su u 1020% bolesnika. Kada je prepreka na ureteropeličnom segmentu mala, a oticanje urina slobodno, pelektazija se ne povećava tokom decenija.
U slučajevima jačih opstrukcija, kod kojih se hidronefroza uvećava, a parenhim redukuje, potrebna je operativna korekcija prolaznosti ureteropeličnog vrata.