Prolaznost mokracnih puteva jedan je od osnovnih uslova za normalno funkcionisanje urinarnog trakta. Začepljenje na bilo kom nivou kanalikularnog sistema svrstava se u široku grupu uroloških oboljenja, pod zajedničkim nazivom opstruktivne uropatije. One su pracene funkcionalnim poremecajima i anatomskim promjenama, koje su izražene zavisno od patološkog supstrata, mjesta, stepena i trajanja opstrukcije. Mogu biti urođene ili stečene, izazvane unutrašnjim, intraluminalnim ili spoljašnjim, ekstrakanalikularnim patološkim procesima ili stanjima.
Opstrukcije urinarnih puteva izazivaju stazu urina, proksimalno od mjesta začepljenja i potpomažu razvoju infekcije. Ako je opstrukcija distalno od mokracne bešike, dolazi do retencije urina. Ako je opstrukcija na jednom ili oba ureteralna ušca, nastaje unilateralna ili bilateralna ureterohidronefroza ili postrenalna anurija.
Karcinom mokracne bešike ili prostate u svojoj patološkoj evoluciji mogu da prouzrokuju retenciju urina ili opstrukciju orificijuma uretera. Karcinom cerviksa uterusa ili rektuma takođe mogu biti extrinsic faktor za nastajanje postepene dilatacije, dekompenzacije i hidronefrotskih, jednostranih ili obostranih promjena. Kongenitalne anomalije kao što su: stenoze meatusa, uretralne strikture, valvule zadnje uretre, opstrukcije ureterovezikalnog ili ureteropijeličnog spoja dovode do razvoja opstruktivnih uropatija. Isto tako stečene opstrukcije kao što su: uretralne stenoze inflamatornog ili traumatskog porijekla, benigne ili maligne hiperplazije prostate, tumori mokracne bešike, neurogena bešika ili urolitijaza mogu prouzrokovati različite vrste i stepene opstruktivne uropatije i njihovih patoloških posljedica.
Kliničke manifestacije opstruktivnih uropatija su uslovljene prirodom oboljenja kojim su izazvane, mjestom začepljenja i protočnošcu mokracnih puteva.
Supravezikalne opstrukcije su obično jednostrane i najčešce nastaju migracijom konkrementa iz pijeluma u ureter, pracenom renalnim kolikama, odnosno jakim bolovima. Ređe su opstrukcije obostrane i one se razvijaju kod hroničnih tuberkuloznih stenozirajucih procesa na jukstavezikalnim dijelovima uretera, retroperitonealne fibroze ili malignih ekspanzija tumora mokracne bešike na ureteralna ušca.
Subvezikalne opstrukcije se obično oglašavaju kompletnim ili djelimičnim zastojem urina u mokracnoj bešici i smetnjama pri mokrenju. Protok mokrace je otežan i oslabljen, kalibar mlaza smanjen, a osjecaj reziduuma urina izražen. Ove tegobe se javljaju kod skleroze vrata mokracne bešike, hipertrofije prostate, neurogene bešike, striktura uretre, valvula zadnje uretre ili tumoroznih procesa.
Dijagnostičke metode koje se primjenjuju u razjašnjavanju uzroka i posljedica opstruktivnih uropatija zasnivaju se na ultrazvučnom ispitivanju bubrega i mokračnih puteva i dopunskim radiološkim vizualizacijama urinarnog trakta ekskretornom urografijom. Povremeno je potrebno cistoskopski otkriti promjene u mokračnoj bešici koje izazivaju opstrukcije u donjoj etaži mokračnih puteva, ili ureteroskopijom i retrogradnom pijelografijom utvrditi uzroke za poremečenu derivaciju mokrače iz gornjih mokračnih puteva.
Otklanjanje opstrukcije je osnovni cilj u terapiji ovih patoloških stanja u urologiji. Zahvati se kreču od kateterizacije mokračne bešike, kojim se otklanja akutna retencija mokrače, do složenih hirurških intervencija u cilju rešavanja uretralnih striktura, odstranjivanja adenoma prostate, tumora bešike, stenoza uretera ili opstruktivne urolitijaze.