Kalkulozne pionefroze se moraju rešavati isključivo klasičnim nefrektomijama. Od svih izvršenih nefrektomija oko 6-10% se odnosi na intervence urađene zbog nefrolitijaze.
Kompletne koraliformne konkremente treba odstranjivati bisinusalnom pelolitotomijom ili anatrofičkom longitudinalnom nefrolitotomijom.
Urolitijazu izazvanu ili udruženu opstruktivnim promjenama na mokračnim putevima oportuno je operativno otklanjati sinhrono sa rešavanjem stenoze ili patološko-anatomske prepreke na kanalikularnom sistemu.
Konkremente u hidronefrotičnom bubregu treba izvaditi pelolitotomijom, uz istovremeno hirurško rešavanje postoječe stenoze na ureteropeličnom segmentu.
Tehnološki noviteti u tretmanu urolitijaze su znatno reducirali njen patološki značaj, jer je svode na obolenje sa socijalnom epidemiologijom koje se relativno lako leči. Transkutana, endoskopska ultrazvučna litotripsija je manje agresivna metoda od klasične pelolitotome ili nefrolitotome, iako se može komplikovati peroperativnom hemoragijom ili postoperativnom infekcijom. Uspješnost ovih zahvata je srazmjerna vještini operatora.
Početkom 1980. god. Christion Chaussy je prvi put primenio ESWL-litotripsiju, a do kraja decene je ovom neinvanzivnom metodom oslobođeno mokracnih kamenaca, širom sveta, više od milion ljudi. Ovom metodom se pomocu šok-valova, koji se fokusiraju u kamenac stereoehorenografskim ili fluoroskopskim ciljanjem, vrše dezintegracija i fragmentiranje konkrementa u parčiče koji se eliminišu mokračom.
Ekstrakorporalna litotripsija udarnim talasima drastično smanjuje, do 5-10% bolesnike sa urolitijazom koje treba operativno lečiti klasičnim hirurškim metodama. Na taj način se hiljadama godina aktuelna i teška problematika urinarne kalkuloze potiskuje u sporednu kategoriju bolesti ljudskog roda.