Mali promer i topografski odnosi uretera zaštićuju ga od zadesnog povređivanja. Vrlo su retke povrede uretera izazvane vatrenim ili hladnim oružjem. U skoro 90% su jatrogenog porekla, nastale u toku hirurških, ginekološko-akušerskih i endoskopskih intervencija. Najčešće se dešavaju kod radikalnih histerektomija, karličnih operacija ili forsiranih porođaja forcepsom. Zahvati koji se izvode primenom rigidnog ili fleksibilnog ureteroskopa, kao i perkutane intervence na bubregu i ureteru, doprinose znatnom povećanju broja jatrogenih lezija na ureteru.
Intravenozna urografija je najčešće dijagnostički dovoljna da se otkre mesto povrede i periureteralna ekstravazacija urina. Ureteropelografijom po Chevasujeu se mogu prikazati i niske, jukstavezikalno lokalizovane, kao i male leze uretera.
Jatrogene povrede uretera se najuspješne zbrinjavaju ako se blagovremeno primete. Njih treba neposredno rekonstruisati primarnim šavom u abdominalnom delu uretera. U cilju zbrinjavanja veće povrede lumbalnog segmenta uretera upotrebljava se režanj peluma. Defekt na pelvičnom ureteru se premoštava ureterocistoneostomijom po Boariju ili nekom od mogućih metoda reimplantace uretera u bešiku.