Oboljenja jetre se mogu javiti kod žena u bilo kom životnom dobu, pa i u generativnom periodu života. U tom slučaju žene koje već boluju od lakših oboljenja jetre mogu ostati bremenite. Ako do toga dođe, postojeće oboljenje jetre se obično pogoršava i nepovoljno utiče na dalji tok trudnoće.
Oboljenja jetre se mogu javiti kod žena u bilo kom životnom dobu, pa i u generativnom periodu života. U tom slučaju žene koje već boluju od lakših oboljenja jetre mogu ostati bremenite. Ako do toga dođe, postojeće oboljenje jetre se obično pogoršava i nepovoljno utiče na dalji tok trudnoće. Isto se dešava i ako pre trudnoće zdrava žena, u toku graviditeta oboli od izvesnih bolesti jetre.
Rađi boljeg razumevanja međusobnih uticaja oboljenja jetre i trudnoće, u nekoliko reči obnovićemo osnovne funkcije jetre.
Jetra je centralna laboratorija u organizmu čoveka. U njoj se stalno obavijaju složeni procesi sinteze, razgradnje i eliminacije.
Položaj jetre se neznatno menja u trećem trimestru trudnoće, kada se pod pritiskom uvećane materice pomera naviše udesno i unapred i skriva iza desnog rebarnog luka. U normalnoj trudnoći nema značajnih promena u veličini ovog organa, kao ni u protoku krvi kroz njega, iako se obim izvesnih funkcija jetre povećava. Pre svega, radi se o promeni koncentracije proteina što je vezano za porast nivoa estrogena u trudnoći. U serumu trudnice dolazi do porasta koncentracije fibrinogena, ceruloplazmina i transferina zbog povećane sinteze. Takođe, u trudnoći se sreće i blagi pad nivoa albumina (što je relativna promena, jer se ukupni volumen krvi povećava), kao i gama globulina, dok je koncentracija alfa i beta globulina u neznatnom porastu. Nivo alkalne fosfataze koja je serumski enzim i koja se sintetiše osim u jetri u crevima i kostima, takođe je povišen što se objašnjava njenom dodatnom sintezom u posteljičnom tkivu. Osim ovoga i koncentracija lipida je znatno povišena u trudnoći (holesterol, fosfolipidi i trigliceridi). Nivo bilirubina kao i transaminaza SGOT i SGPT u normalnoj trudnoći ostaje nepromenjen. Podsetimo se da bilirubin nastaje u slezini i kostnoj srži, pa odatle vezan za albumine dospeva u jetm gde se vrši njegova konjugacija. Zato je potrebna glukuronil transferaza koja vezuje bilirubin za glukuronsku kiselinu, dok se njegov manji deo vezuje sa sulfatima.
Danas se kao glavni pokazatelj funkcije jetre koristi njena sposobnost da intravenski ubrizgan brom sulfoftalein (BSP), veže u svojim ćelijama za ćelijski protein i tako konjugovan izluči u žučne kanale. U trudnoći se ovaj proces menja tako što se pod dejstvom estrogena povećava deponovanje brom sulfoftaleina u ćelijama jetre, a smanjuje se ekskrecija u žučne kanale.
Najvažnija klinička manifestacija poremećene funkcije jetre je žutica holestaza. Ona se javlja kao posledica zastoja i usporenog protoka žuči kroz jetru i samim tim povećanja njene koncentracije u krvi. Smatra se da je u osnovi holestaze poremećaj metabolizma estriola i izrazita osetljivost hepatocita na estrogen. Žutica ili icterus u tmdnoći može biti icterus in graviditate i icterus e graviditate. Icterus in graviditate prati bolesti neizazvane trudnoćom (hepatitis, hemolitička žutica i sl.), a ictems e graviditate posledica je stanja izazvanih trudnoćom (hiperemesis, teži oblici hipertenzivnog sindroma, anemije i dr.). Prvi simptom ikterusa kod trudnica najčešće je svrab koji je najizraženiji na trbuhu i ekstremitetima. Na svrab se nadovezuju promene na koži kao posledica češanja. Tek na kraju javlja se žutica. Simptomi najčešće nastaju kod trudnica posle tridesete nedelje gestacije. Laboratorijske analize pokazuju blagi porast koncentracije direktnog bilirubina u krvi i urinu, porast alkalne fosfataze SGOT i SGPT kao i promenjen test BSP koji pokazuje znatno zadžavanje konjugovanog BSP-a, zbog enzimskog poremećaja.
Primećeno je da se žutica češće javlja kod tradnica koje su i u prethodnim trudnoćama imale isti problem i kod onih koje su koristile oralne hormonske kontraceptive.