Izlaganje azbestu osim u ograničenim područjima, gdje su ljudi izloženi samo jednom industrijskom agensu, kao što su područja sa ugljenokopima ili kamenolomima granita, najučestalije hronične plućne bolesti uzrokovane neorganskom prašinom povezane su sa industrijama koje se koriste azbestnim vlaknima.
Izlaganje azbestu osim u ograničenim područjima, gdje su ljudi izloženi samo jednom industrijskom agensu, kao što su područja sa ugljenokopima ili kamenolomima granita, najučestalije hronične plućne bolesti uzrokovane neorganskom prašinom povezane su sa industrijama koje se koriste azbestnim vlaknima. Azbest je generički pojam za nekoliko različitih mineralnih silikata, kao što su krizolit, amozit, antofilit i krocidolit. Izuzetna toplotna i električna izolaciona svojstva azbesta dovela su do njegove široke upotrebe, tako da su izloženi ne samo rudari koji rade na mlevenju i izradi azbestnih proizvoda, nego i monteri slavina, izrađivači kazana i drugi radnici u građevinskoj struci. Nadalje, azbest se koristi pri izradi vatrostalnih tkanina i zaštitnih odevnih predmeta, kao punilo za plastične materijale, pri izradi cementnih i podnih pločica te za izradu materijala izloženih trenju, kao što su kočnice i kvačila.
Izlaganje azbestu ne pogađa samo osobe koje same rukuju sa materijalom. opisane su bolesti uzrokovane azbestom u osoba koje su umereno izložene azbestu, kao što su farbar ili električari ako rade pored radnika koji postavljaju izolacije u brodogradilištu, pa i domaćice koje su samo istresali i prale radnu odeću svojih muževa. opšte je izlaganje verovatno posledica upotrebe materijala sa azbestom nanesenog na čelične nosače mnogih velikih zgrada, kao zaštitni sloj za sprečavanje savijanja u slučaju požara. Zabeležene su grupe bolesnika od Mezotelioma u susedstvu fabrika azbesta u Londonu iu zajednicama blizu rudnika azbesta u Južnoj Africi.
Azbest se u većoj meri upotrebljava od 1940. godine. Počevši od 1975. godine on se većinom zamenjuje veštačkim mineralnim vlaknima kao što su staklena vlakna ili slag vool, ali se još uvek koristi pri izradi kočnica i kao materijal za izolaciju slavina i kotlova na stotinama hiljada radnih mesta i domova. Uprkos sadašnjim pravilnicima, koji zahtevaju primerenu obuku svakog radnika potencijalno izložena azbestu, izlaganje se verovatno nastavlja među neiskusnim minera. Glavne štetne posledice po zdravlje izazvane izlaganjem azbestu jesu plućna fibroza (azbestoze) te rak respiracijskog trakta i pleure, ređe rak peritoneja.
Azbestoze je difuzna intersticijska fibrozirajuća plućna bolest koja je srazmerna intenzitetu i trajanju izlaganja. osim po anamnezi o izlaganju azbestu (uopšteno u radnoj sredini), azbestoze nalikuje na druge oblike difuzne Interstitial fibroze obično treba najmanje deset godina umerenog do teškog izlaganja da bi bolest postala manifestna.
Fiziološka istraživanja otkrivaju restrikcionim nalaz, uz smanjenje plućnog volumena. Brzine protoka obično nisu toliko smanjene kako bi se očekivalo na osnovu smanjenja volumena. Rani znak teške bolesti može biti smanjenje difuzijskog kapaciteta.
Plućna fibroza može nastati nakon dovoljna izlaganja bilo kojoj vrsti azbestnih vlakana. Pojava fibroznih lezija ne zavisi ni o obliku ni o hemijskom sastavu bilo koje vrste vlakna. Nedavna su istraživnja pokazala da su za vreme fagocitoze azbestnih vlakana nastala oštećenja membrane makrofaga koji sadrže lizosomalne enzime, a oni se tada oslobađaju i mogu uzrokovati oštećenje plućnog parenhima. Kliničke su manifestacije tipične za fizikalne nalaze kakvi su u bilo kojega bolesnika sa plućnom fibrozom.
Radiogram grudnog koša može se upotrebiti za utvrđivanje raznih manifestacija uzrokovanih kontaktom sa azbestom, kao i za identifikaciju specifičnih lezija. Na stare kontakte posebno upozoravaju pleuralni plakovi u obliku zadebljanja i kalcifikacija uzduž parijetalne pleure, te osobito uzduž donjih plućnih polja, dijafragme i srčane granice. Bez dodatnih manifestacija, pleuralni plakovi impliciraju samo kontakt sa azbestom, a ne i plućno oštećenje. Mogu nastati benigni pleuralni izlivi, naročito u bolesnika s azbestoze, ali nisu ograničeni isključivo na one s očiglednom bolešću. Tečnost je sterilna, može biti serozna ili krvav eksudat, jednostrano ili obostrano. Izliv može polako progredirati, ali se može i spontano povući.
Radiološka dijagnoza azbestoze postavlja se na osnovu nepravilnih ili linijskih zasenjenja, zamijećenih obično najpre u donjim plucnim poljima, uz širenje u srednja i gornja plućna polja tokom napredovanja bolesti. Ponekad se viđa nejasna srčana granica ili pojava „zemljane čaše“ u plućnim poljima. Istovremeno sa srašćivanje fibroznih promena, nastaje u bolesnika obliteracija čitave acinarne jedinice, ponekad uz stvaranje klasičnih saćastih pluća, koja se na radiogrami grudnog koša pojavljuju kao krupni infiltrati s malim vazdušnim prostorima (veličine oko 70-10 mm). Kada su radiološke promene manje uočljive, HRCT može pokazati izrazite promene subpleuralnih zakrivljenih linija dužine 50-10 cm, koje su paralelne s pleuralni površinom. Ne postoji specifična terapija azbestoze. Potporna njega je ista kao i za bolesnike sa difuznom intersticijsku fibrozom bilo kog drugog uzroka.
Uopšteno, novo dijagnostikovani slučajevi, koji su posledica kontakta različitog stepena, pripisuju se ranijem izlaganju, čak i pre mnogo godina, makar je bolesnik napustio dotičnu industriju. Budući da pacijent može imati pravo na obeštećenje u određenom roku nakon postavljanja dijagnoze azbestoze, lekar koji postavlja dijagnozu mora bolesnika odmah na to upozoriti. Ako lekar na osnovu pacijentovog opisa sadašnjeg radnog mesta ili na osnovu stvarnih podataka zaključi da je pacijent u kontaktu sa azbestom, treba o tome obavestiti državne zdravstvene autoritete. Ako se današnja profesionalna zaštita i zdravstvene odredbe dosledno sprovode, one će zaštititi radnike od izlaganja. Pušenje cigareta, uz izlaganje azbestu, povećava opasnost od nastanka plućnog raka (vidi dalje). zato je izuzetno važno da se pacijentu s pozitivnom azbestnom anamnezom savetuje prestanak pušenja.
Plućni rak , i planocelularni i adenokarcinom, najčešći su karcinomi povezani s azbestoze. Velika učestalost plućnog raka u radnika sa azbestom opaža se nakon najmanje 15 do 19 godina od prvog kontakta s azbestom. Osobe koje su bile duže izložene, imaju još veći rizik od nastanka bolesti. Nadalje, izgleda da postoje značajni multiplikativni efekti, s mnogo većim rizikom za nastanak plućnog raka, u osoba koje su pušači cigareta, a bile su izložene azbestu, nego što bi se očekivalo samim sabiranjem oba rizika. Praćenje ovih visokorizičnih osoba u okviru posebnih nadzornih studija, uključujući citološki pregled ispljuvka i ponavljani radiogram grudnog koša svakih 4 do 6 meseci, pokazuje da se rak može otkriti u ranijem stadijumu i tako preživljavanje ovih bolesnika produžiti.
Mezotelioma, i pleure i peritoneja, takođe su povezani s izlaganjem azbestu. Nasuprot raku pluća, tu nije nađena nikakva povezanost s pušenjem. I relativno kratkotrajno izlaganje, 1-2 godine ili još kraće, koje se desilo pre nekih 20-25 godina, može imati za posledicu razvoj Mezotelioma (što naglašava važnost uzimanja potpune radne anamneze). Rizik od ove vrste tumora dostiže vrhunac 30 do 35 godina nakon početnog kontakta. Premda približno 50% Mezotelioma inače metastazira, ovaj je uopšteno lokalno invazivan, ai smrt je obično posledica lokalnog širenja. Većina bolesnika ima pleuralne izlive, koji mogu maskirati osnovni pleuralni tumor. Nasuprot drugim slučajevima izliva, ovde se, zbog restrikcije stijenke grudnog koša, ne nalazi pomak medijastinalnih struktura prema suprotnoj strani grudnog koša. Glavni je dijagnostički problem razlučivanje od plućnog adenokarcinoma s perifernim širenjem ili od metastaza adenokarcinoma na pleuri iz ekstratorakalnog primarnog sijela. Premda se dijagnoza može dobiti punkcijskom biopsijom, često je potrebna otvorena biopsija, a ponekad se dešava da se čak ni tada ne može dobiti definitivna dijagnoza o porijeklu tumora.
Briga za postavljanje konačne dijagnoze Mezotelioma može preživjelim bolesnicima sa ovom, obično fatalnom bolešću, doneti kompenzaciju obeštećenjem. Epidemiološka istraživanja su pokazala da više od 80% Mezotelioma može biti povezano s izlaganjem azbestu, pa ako radnik koji je profesionalno izložen azbestu oboli od Mezotelioma, u mnogim delovima SAD može tražiti odštetu.
Različiti prirodni azbestni materijali (npr. erionit, vlakna zeolita) podstiču stvaranje Mezotelioma u oglednih životinja i povećavaju incidenciju plućnog raka i Mezotelioma u populaciji centralne Turske, gde se nalaze u vulkanskim stenama. Veštačko mineralna vlakna (man made mineral fibers; MMMF) imaju slična fizikalnokemijska svojstva kao prirodna azbestna vlakna, ali su nedavna istraživanja izloženosti azbestu pokazala da je rizik plućnog raka manji nego pri izloženosti prirodnim vlaknima. Do danas nisu opisani slučajevi Mezotelioma uzrokovanih MMMF-om bez izlaganja azbestu. Poteškoća je pri ocenjivanju učinaka MMMF-a u tome što se ta vlakna upotrebljavaju relativno kratko vreme i što je izloženost manja nego kod azbesta. zato se i dalje treba da brine o zaštiti radnika.