Prekomerna težina može dovesti do nekoliko zdravstvenih problema. Naučnici sada veruju da gojaznost u stomačnom području može imati čak i asocijacije sa manjom veličinom mozga.

Prekomerna težina može dovesti do nekoliko zdravstvenih problema. Naučnici sada veruju da gojaznost u stomačnom području može imati čak i asocijacije sa manjom veličinom mozga.
 
Istraživači već znaju da veličina mozga može odrediti njeno zdravlje i funkciju.
 
Međutim, oni znaju mnogo manje o tome šta utiče na veličinu mozga.
 
Prema Marku Hameru, profesoru na Univerzitetu Loughborough u Ujedinjenom Kraljevstvu:
 
„Postojeća istraživanja povezala su smanjenje mozga sa padom pamćenja i veći rizik od demencije , ali istraživanja o tome da li su dodatne masne naslage zaštitne ili štetne po veličinu mozga su neuvjerljive.“
 
Prof. Hamer je jedan od autora nove studije koja se fokusira na uticaj telesne masti na veličinu mozga.
 
Objavljeno u časopisu Neurology, studija je koristila posebno veliku veličinu uzorka u odnosu na druge na istoj temi.
 
Ukupno 9.652 osobe uključene u britansku Biobanku – koja je baza podataka koja prati zdravlje oko 500.000 ljudi – pristala je na učešće. Učesnici su bili u proseku 55 godina.
 

Pravljenje preciznih merenja

 
Da bi se utvrdili podaci o telesnoj masi, naučnici su razradili indeks telesne mase ( BMI ), odnos struka i kuka i ukupnu telesnu masu svakog učesnika.
 
Lekari mogu da izračunaju BMI tako što će podeliti težinu osobe kvadratom njihove visine. Podela obima struka obimom kuka obezbeđuje odnos struka i kuka. Što je veći odnos, veći je stomak u odnosu na bokove.
 
Stručnjaci smatraju da ljudi sa BMI od 30 i više imaju gojaznost. Centralna gojaznost – ili gojaznost oko stomačnog područja – je malo drugačija. U ovom slučaju, muškarac sa promerom struka i kuka iznad 0,90, a žena sa promerom iznad 0,85 smatra se da ima centralnu gojaznost.
 
Tim je izračunao veličinu mozga koristeći MRI skeniranje i ispitao količine i bele i sive moždane materije. Oba su važna na različite načine.
 
U sivoj materiji sadrži većina od 100 milijardi nervnih ćelija mozga. Ona takođe sadrži delove koji se bave kontrolom mišića i čulnom percepcijom. S druge strane, bela materija je puna snopova nervnih vlakana koja povezuju delove mozga.
 
Pre nego što su došli do nekih zaključaka, naučnici su uzeli u obzir veliki broj stvari koje utiču na volumen mozga – uključujući starost, visok krvni pritisak , nivo fizičke aktivnosti i da li osoba puši.
 

Promena sive mase

 
Njihovi rezultati ukazuju na nekoliko veza između telesne masti i veličine mozga. Ljudi koji su imali i veći BMI i promer struka i kuka imali su najmanji ukupni volumen mozga. Oni koji su imali visok BMI imali su nešto niži volumen mozga od onih koji nisu.
 
Takođe, 1.291 osoba i sa visokim BMI i sa visokim odnosom struka i kuka imalo je najniži volumen sive mase. U proseku, to je iznosilo 786 kubnih centimetara.
 
Nasuprot tome, 3.025 ljudi zdrave telesne mase imalo je 798 kubnih centimetara sive mase. Na kraju, 514 ljudi koji su imali visok BMI, ali zdrav odnos struka i kuka imali su prosečnu zapreminu sive mase od 793 kubnih centimetara.
 
Istraživači nisu uočili značajne razlike u volumenu mozga bele mase, ali su pronašli vezu između prekomerne težine i smanjenja veličine u delovima mozga koji su povezani s motivacijom i nagradom.
 

Uzrok i posledica

 
Prof. Hamer i njegove kolege objašnjavaju da „gojaznost, posebno oko stomaka, može biti povezana sa smanjenjem mozga“.
 
Međutim, oni nisu mogli da utvrde da li gojaznost dovodi do promena u volumenu mozga, ili da li „abnormalnosti u strukturi mozga dovode do gojaznosti“.
 
Autori studije su rekli da je samo 5% ljudi pozvano da učestvuje pristalo na to, i da su oni koji su se složili bili, u proseku, zdraviji od onih koji nisu.
 
Stoga je teško reći da li bi ovi rezultati bili primjenjivi na opštu populaciju.
 
„Ovo će zahtevati dalja istraživanja, ali moguće je da će jednog dana redovno merenje BMI i promera struka i kuka pomoći u određivanju zdravlja mozga“, zaključuje prof. Hamer.