Gojaznost

Kada pričamo o težinama ali i gojaznosti današnje je mišljenje da odstupanje od idealne telesne težine (uzimaju se u obzir godine, pol, visina, težina, podnevlje) da do plus 10% označava osobu normalne telesne mase; zatim od 10% do 20% su gojazne osobe, a preko 20% karakteriše osobu sa patološkom gojaznošću. Ima više formula na osnovu kojih se opredeljuje »idealna« telesna težina (indeksi: Broka, Brejtmana ili Borngardta); danas je najviše u upotrebi tzv. bodi mas indeks (koji se dobija kada se telesna težina podeli kvadratom telesne visine – u metrima) i ako se on kreće u rasponu od 20-25 osoba je »idealne« telesne mase; preko toga je gojazna, a ispod mršava. Gojazne osobe čine do 30% populacije stanovništva, razvijenih zemalja.

Masti naročito, mada i ostale energetske materije, mogu da se u organizmu sintetišu iz opštih metaboličkih ingredijenata. Medutim, to se odnosi na sintezu zasićenih masnih kiselina. Nezasićene, pak, masti, koje u svom sastavu imaju dve ili više dvostrukih veza, ne mogu da se sintetišu u organizmu zbog čega je neophodno da se unose sa hranom, jer njihov (linolna i linoleinska – sadrže ih biljna ulja) nedostatak dovodi do poremećaja u rastenju i promena na koži – ekcematoznog tipa. Najveća količina esencijalnih masnih kiselina nalazi se u kukuruznom i sojinom ulju, a manje u životinjskim mastima. Poremećaj se (naročito kod dece) koriguje unošenjem uravnotežene ishrane koja sadrži i ove sastojke hrane, kao što je i nastao zbog njihovog neadekvatnog unošenja.

Posebnu pažnju smo posvetili zdravoj ishrani zato pogledajte kategoriju Jedi Zdravo

Gojaznost

Etiologija i patologija

Isto kao mršavost, tako i gojaznost, nastaje iz dva razloga: unosa energije (hrane) i njenog utroška. Kada je potrošnja veća od unosa, reč je o mršavosti i obrnuto, kad je unos veći od potrošnje nastaje gojaznost.

Najćešća stanja koja dovode do gojaznosti su:

                                – žene u menopauzi i trudnoći;

                                – navika da se »neprekidno« nešto gricka;

                                – smanjena fizička aktivnost uz isti unos hrane;

                                – povećan unos hrane na psihičkoj osnovi;

                                – ekonomski činioci često diktiraju veči unos jeftinijih namirnica (hleba, krompira i dr.);

                                – bolesna stanja, naročito u domenu endokrinologije (tiroidea, polne žlezde, hipofiza):

lz unetih ugljenih hidrata, koji se kao takvi (ako su u suvišku) ne mogu deponovati već se u jetri pretvaraju (u trigliceride i druge lipide) u masti i sa unetim mastima se, najvećim delom, deponuju u razne delove organizma, a delom, u večoj koncentraciji, kruže u krvi. To stvara uslove za: ubrzanje aterosklerotičnih promena, pojavu žučnih kamenova, veće angažovanje insulina iz pankreasa i niza drugih promena (opterećenje kardio-vaskularnog sistema, hipoventilacije pluća, smanjenja fizičke izdržljivosti i dr.),

Gojaznost – Klinička slika

U kliničkoj slici dominira flgura gojazne osobe koja se, kod muškaraca ispoljava kao nagomilavanje masti na grudnom košu, vratu, licu i gornjem delu abdomena, dok je kod žena ona lokalizovana na trbuhu, glutealnom predelu i ekstremitetima. Opterećeni kardio-vaskularni sistem reaguje: tahikardijom, povišenjem tenzije (sa posledicama), proširenjem vena na donjim ekstremitetima. Oslabljena plućna ventilacija je razlog hiperkapnije. Kod ovih osoba nije retkost (pogotovu u predisponiranih) da se pojavi šećerna bolest.

Gojaznost-terapija

Terapija

Terapija za gojaznost prilično je jednostavna – drastično smanjenje unosa hrane ili povećan fizički napor uz nešto manji unos. Odsustvo unosa hrane (»nulta dijeta«), od po nekoliko dana (Čak do 3 nedelje), zdravoj osobi ne može da naškodi. Međutim, osnovni problem kod tih osoba je što vole da jedu, tako da, posle dijete za mršavljenje, ubrzo počinju nanovo mnogo da jedu (naravno sa posledicama). Za takve  pacijente je dobar Xenical (orlistat), selektivni inhibitor GI lipaze.