Hronična venska insuficijencija je posledica ponavljanih tromboza dubokih vena. S obzirom na to da je kod ove bolesti povećan venski pritisak najvažniji poremećaj, naziva se i hronična venska hipertenzija.
Šta je posttrombotični sindrom?
Stanje koje se javlja kao rezultat duboke venske tromboze. Vene u ekstremitetima imaju zaliske koji omogućavaju normalan protok krvi ka srcu. Duboka venska tromboza se odnosi na opstrukciju vena i može dovesti do oštećenja zalistaka.
Više od 30% pacijenata sa dubokom venskom trombozom razvija posttrombotični sindrom, koji se karateriše crvenilom, oticanjem, defektima u koži i hroničnim bolom u nogama (njih najčešće pogađa).Posttrombotični sindrom je skup za lečenje, te je neophodno prevenirati njegov nastanak.
Šta je uzrok posttrombotičnog sindroma?
Na prvom mestu se nalazi oštećenje zalistaka i zidova vena uslovljeno dubokom venskom trombozom. Trenutno postavljanje dijagnoze i lečenje duboke venske tromboze je neophodno u cilju sprečavanja nastanka posttrombotičnog sindroma, jer jednom oštećeni zidovi i zalisci se ne mogu popraviti.
Sami zalisci su izuzetno krhki, lako se mogu oštetiti. Kada su oštećeni, ne vrše adekvatno svoju funkciju i postoji mogućnost vraćanja krvi u pogrešnom smeru, tzv refluks. Refluks dovodi do dodatnog povećanja pritiska u venama nogu, što dovodi do njihovog oticanja i nelagodnosti.
Takođe, i zidovi vena mogu biti oštećeni ili zahvaćeni ožiljnim tkivom posle duboke venske tromboze. Pri određenoj fizičkoj aktivnosti, poput šetnje, protok krvi se povećava kroz vene. Ukoliko su one ožiljno izmenjene, ne postoji mogućnost njihovog širenja, te se javljaju simptomi poput bola i otoka u donjim ekstremitetima.
Vremenom, može doći i do promena na koži nogu. Prvo se javlja suvoća, zatim promena boje i svrab. Kasnije dobija braon prebojenost, tvrda je i mala ogrebotina čak može postati velika rana koja ne zarasta, i tada se naziva venski ulkus.
Kod izuzetno teških slučajeva, vene mogu biti toliko oštećene da uopšte ne funkcionišu, odnosno onemogućen je protok krvi kroz njih. Ovo predstavlja najozbiljniji oblik posttrombotičnog sindroma.
Hronična venska insuficijencija simptomi
Najčešće prisutni su:
– Bol, oticanje nogu, koji se pogoršava nakon dugog stajanja ili šetnje i smanjuje se u miru i podizanjem nogu
– Osećaj težine u nogama
– Svrab
– Trnjenje nogu
– Grčevi
Ukoliko se jave neki od simptoma, pogotovo nakon preležane duboke venske tromboze, obavezna je poseta lekaru. Obzirom da ne postoje specifični dijagnostički testovi, lekar postavlja dijagnozu na osnovu simptoma.
Lečenje i terapija bola
Opcije lečenja zavise od težine oboljenja. Obično se preporučuje podizanje nogu, vežbanje i kompresivne čarape. Lekar može propisati i lekove za razređivanje krvi, da spreči nastanak ugrušaka u venama i analgetike.
Podizanje nogu i vežbanje
Ovo se preporučuje u toku spavanja. Omogućava vraćanje krvi ka srcu pomoću gravitacije. Vežbe koje uključuju savijanje noge u zglobu i istezanje listova su preporučljive.
Kompresivne čarape
Često se koriste u lečenju posttrombotičnog sindroma. Bitno je da dobro prijanjaju i da pružaju adekvatan pritisak . Napravljeni su od posebne elastične tkanine, koja poboljšava protok krvi i smanjuje bol i oticanje nogu. Lekar će pomoći u odabiru najboljih čarapa u skladu sa stanjem pacijenta.
Komplikacije
Kada se ovaj sindrom ne prepozna na vreme, javljaju se komplikacije. Kada se razvije venski ulkus, obično teško zarasta i dobra je podloga za nastanak infekcije. Osim što otežava pokretljivost, u retkim slučajevima može dovesti do sepse.
Ishod
Posttrombotični sindrom je stanje koje dugo traje i teško je za lečenje. Izaziva nelagodu i može dovesti do dodatnih komplikacija. Obzirom da ne postoji specifična teparija za ovo stanje, najbolje je sprečiti njegov nastanak.Ključno je postavljanje dijagnoze na vreme i lečenje duboke venske tromboze. Što se brže razgradi ugrušak, manje će oštetiti zaliske i zidove vena. Kompresivne čarape se mogu preventivno nositi u visoko rizičnim situacijama za nastanak duboke venske tromboze, poput dugog ležanja ili kod osoba koje provode dugo vremena stojeći.
dr Milica Bojanić
Izvor: healthline.com
Etiopatogeneza. Kao posledica ponavljanih venskih tromboza dolazi do ireverzibilnih promena na zidu vena i venskim zaliscima. Krv pri stajanju prolazi kroz perforantne vene u površinski venski sistem. Usled povećanog pritiska vremenom dolazi do rupture manjih površinskih vena i supkutanih hemoragija, koje kasnije prelaze u pigmentovane površine. Javlja se atrofija kože, otok, fibroza, limfna staza i otvaraju se venski ulkusi koji teško zarastaju.
Klinička slika. Pacijenti se žale na bol koji se često javljautokunoći i imakarakter grčeva. Pri dužem stajanju javljaju se osećaj težine u nogama, bol i otok. Na kraju se javljaju trofične promene i ulceracije.
Objektivnim pregledom zapaža se da je deo ekstremiteta, najčešće potkolenica, otečen i da postoje trofične promene.
Dijagnoza se potvrđuje Dopplerom kojim konstatujemo venski refluks i kretanje krvi od dubokih prema površinskim venama. Dupplex scanningom možemo da zapazimo organizovane trombotičke mase, promene na venskom zidu i valvulama. Flebografiju treba uraditi kod težih slučajeva, kada se predviđa hirurška intervencija.
Terapija. Preporučuje se nošenje elastičnih čarapa sa postepenim smanjenjem pritiska idući od stopala nagore. Nogu podići kada je to moguće. Potrebna je brižljiva nega kože i po potrebi dennatološka terapija. U teškim slučajevima mora se izvršiti hirurška intervencij a. Za ublažavanj e tegoba primenjuju se lekovi sa flebotoničnim i vazoprotektivnim dejstvom. Ovi lekovi sadrže rutozide i druge sastojke iz biljaka koje se tradicionalno koriste u ovoj oblasti. Primenjuje se: Venor, Venoruton, Esberiven, Vienamitol i drugi. Ukoliko dođe do venskih ulceracija primenuju se antiseptičke i antibiotkse solucije i sredstva koja podstiču zarastanje rana.