Korišćenje niskokalorijskih zaslađivača omogućava da osobe sa problemom insulinske rezistencije uživaju u svom omiljenom napitku, što unapređuje kvalitet života.
Korišćenje niskokalorijskih zaslađivača omogućava da osobe sa problemom insulinske rezistencije uživaju u svom omiljenom napitku, što unapređuje kvalitet života.
U poslednje vreme nekolicina javnih ličnosti u medijima je govorila o problemima sa insulinskom rezistencijom, metaboličkim poremećajem zbog kojeg su morali da promene neke životne navike, pre svega način ishrane. O čemu je zapravo reč? Profesor dr Budimka Novaković, dijetoterapeut sa Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, pojašnjava da insulinska rezistencija nastaje kada ćelije u mišićima, masnom tkivu i jetri ne odgovaraju fiziološki na insulin. Kao rezultat, pankreas (gušterača) stvara više insulina da pomogne glukozi (šećeru) da uđe u ćelije. Ukoliko navedeno stanje duže potraje, pankreas sve više smanjuje mogućnost stvaranja insulina.
– Insulinska rezistencija nema znakove (simptome) koje bi moglo da osetimo ili vidimo. Uzroci nastanka insulinske rezistencije u 21. veku su: prekomerna telesna masa i gojaznost, osobito centralni raspored telesne masti i nedovoljna fizička aktivnost. Fiziološki uhranjene osobe, ali sa centralnim rasporedom telesne masti takođe imaju rizik za nastanak insulinske rezistencije. Fizička neaktivnost je jednako važan uzrok nastanka insulinske rezistencije. Povećanje i redovnost fizičke aktivnosti ,,upošljavaju” višak insulina, otvaraju se vrata glukozi da uđe u mišćne ćelije te se smanjuje i nivo insulina i nivo glukoze u krvi – kaže dr Novaković.
Smanjenje porcije
Ključno je pitanje, kako treba da se hrani osoba ako dobije dijagnozu insulinske rezistencije? Profesorka Novaković pojašnjava da su, kada se nekoj osobi utvrdi postojanje insulinske rezistencije, prvi terapijski koraci medicinska nutritivna terapija i povećana i redovna odgovarajuća fizička aktivnost, dok je medikamentozna terapija drugi korak. Insulinska rezistencija zahteva personalizovanu medicinsku nutritivnu terapiju. Opšti saveti su: smanjenje energetskog unosa odnosno smanjenje posluženja/porcije. Sledeći savet je povećanje nutritivne gustine ishrane kroz povećano konzumiranje sirovog povrća, manje količine sirovog voća, namirnica od celog zrna. Kiselo mlečni napici sa niskim procentom mlečne masti su preporuka. Slatkiši, zaslađeni napici, prirodni zaslađivači (i med), prerađevne od mesa sa puno masti su nepoželjni u ishrani osoba sa insulinskom rezistencijiom. Treba smanjiti unos soli i alkohola.
Uvod u dijabetes
Osobe kojima lekari saospšte da imaju ovaj problem najčešće brinu da je ova dijagnoza prečica do dijabetesa.
– Insulinska rezistencija jeste patofiziološki osnov nastajanja dijabetesa tip 2. Kako su insulinska rezistencija i predijabetes bez simptoma, traju određeno vreme nedijagnostikovani i najčešće se prilikom slučajnog laboratorijskog pregleda krvi utvrdi povećna vrednost glukoze u krvi. Svaka osoba kojoj se utvrdi insulinska rezistencija treba se konsultuje sa dijetoterapeutom – dodaje dr Budimka Novaković.
Uloga niskokalorijskih zaslađivača
Vrlo značajni i korisni u medicinskoj nutritivnoj terapiji insulinske rezistencije su niskokalorijski zaslađivači. Oni smanjuju energetsku gustinu ishrane osoba sa insulinskom rezistencijom što je veoma značajno, jer najveći broj osoba sa insulinskom rezistencjom ima prekomernu telesnu masu ili su gojazni.
– Niskokalorijski zaslađivači ne utiču na vrednost insulina i glukoze u krvi niti na apetit. Korišćenje niskokalorijskih zaslađivača u ishrani omogućava da osobe sa insulinskom rezistencijom uživaju u svom omiljenom napitku (kafa, čaj, limunada) što unapređuje kvalitet života – zaključila je dr Budimka Novaković.