Maja 2019. godine 194 zemalja članica Svetske zdravstvene organizacije potpisale su rezoluciju WHA72.6. Svake godine 17. septembra održava se Svetski dan bezbednosti pacijenata.
Maja 2019. godine 194 zemalja članica Svetske zdravstvene organizacije potpisale su rezoluciju WHA72.6. Svake godine 17. septembra održava se Svetski dan bezbednosti pacijenata.
Ovogodišnja kampanja nosi naziv – Bezbednost zdravstvenih radnika – prioritet za bezbednost pacijenata.
Uticaj pandemije na mentalno zdravlje opšte populacije
U sistematskom pregledu Xiong i saradnika koji je obuhvatio 19 studija, sa preko 93.000 učesnika utvrđeno je da postoji veća prevalenca simptoma anksioznosti i depresije u doba pandemije COVID-19. Uočeno je da postoji nekoliko faktora koji čine pojedine grupe sklonijim razvoju simptoma različitih mentalnih poremećaja tokom pandemije, a to uključuje depresiju, anksioznost, posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i stres. Ovi simptomi češće se javljaju kod žena, radnika u uslužnim delatnostima i onih koji rade u sistemu zdravstvene zaštite. Takođe je utvrđeno da žene imaju drugačiju reakciju kada su izložene stresoru, što objašnjava veći broj poremećaja u ovoj populaciji. Kada je u pitanju životna dob, mladi su podložniji razvijanju negativnih psiholoških simptoma. Gubitak posla, kao nepredvidiva situacija, u ovoj populaciji jeste dodatni izvor stresa. Ovo delom može imati veze sa njihovim ulogama u okviru porodice, gde je neophodno da pruže finansijsku i emotivnu podršku deci i starijima. Studije obuhvaćene ovom analizom pokazuju i da su studenti, kao posebna podpopulacija, ispoljili depresivne simptome u većoj meri u toku pandemije. Hronični bolesnici su se susretali sa odlaganjem ili nedostupnošću odgovarajućih usluga.
Psihološki stresori koji su povezani sa COVID-19
Identifikovano je nekoliko stresora koji su dovodili do pojave simptoma mentalnog distresa i anksioznosti. Jedan od njih je prekomerna izloženost uticaju društvenih mreža i vesti. Povećan rizik od razvoja depresivnih simptoma vezuje se za loš ekonomski status, niži nivo obrazovanja i nezaposlenost.
Šta društvo i pojedinci mogu da preduzmu kako bi se smanjio uticaj pandemije na mentalno zdravlje građana?
– Više pažnje usmeriti ka rizičnim grupama (prema studijama to su osobe ženskog pola, životna dob ispod 40 godina, studenti, pacijenti sa hroničnim bolestima i mentalnim poremećajima)
– Proverene i tačne informacije, dostupne javnosti u pravo vreme – validacija vesti i izveštaja koji se tiču pandemije su suštinski važni za prevenciju nastanka panike koja nastaje kao posledica širenja lažnih vesti i informacija. Takođe, informacije o preventivnim merama moraju stalno biti dostupne
– Lako dostupne usluge u oblasti mentalnog zdravlja su posebno važne kod produženog karantina – uvođenje mreža podrške na daljinu
– Monetarna pomoć – intervencije Vlada u vidu finansijske podrške, obezbeđivanja prebivališta, pristupa prvoj pomoći i psiholoških savetovališta, promovisanje zdravih stilova života dokazano smanjuje broj samoubistava koji mogu biti prateća pojava ekonomske recesije. Na primer, smanjenje incidence samoubistva uočeno je prilikom intervencije Vlade u Japanu tokom ekonomske depresije 2008. godine
– Na individualnom nivou – vežbanje, vođenje računa o ishrani, izbegavanje izlaganja sadržaju koji dovodi do pojave negativnih emotivnih reakcija, traženje informacija kod relevantnih izvora, održavanje kontakata sa porodicom i prijateljima posredstvom video ili telefonskih poziva, tokom socijalne izolacije.
Slika 1. Preporuke za smanjenje uticaja pandemije na mentalno zdravlje (prilagođeno prema referenci 3)
Uticaj pandemije na mentalno zdravlje zdravstvenih radnika
Više od 43.000 ljudi je putovalo iz Vuhana ka Nigbou pre početka zabrane putovanja 23. januara i prvog potvrđenog slučaja COVID-19 u Nigbou 21. januara 2020. godine.
Ubrzo zatim, ova do tada lokalizovana epidemija, prevazilazi granice ne samo provincije Hubei, već se rapidno širi i ka ostatku sveta. Krajem maja, ukupno je potvrđeno preko 5 miliona slučajeva COVID-19 infekcije i od toga blizu 370.000 smrti čiji je direktan uzročnik infekcija SARS-CoV-2 virusom.
Zdravstveni sistem ne može da funkcioniše bez zdravstvenih radnika, a njihovo znanje, veštine i motivacija su ključni u pružanju efikasne, bezbedne i kvalitetne zdravstvene zaštite. Pandemija COVID-19 predstavlja jedan od najvećih izazova sa kojim smo se kao čovečanstvo suočili, a zdravstveni sistem doživljava jednu od najvećih kriza kada je u pitanju bezbednost pacijenata, ali i zdravstvenih radnika. Ova pandemija otkrila je ogromne izazove i rizike sa kojima se suočavaju i zdravstveni radnici širom sveta uključujući infekcije zaposlenih u sistemu zdravstvene zaštite, nasilje, stigmatizaciju, psihološke i emocionalne izazove, bolest, čak i smrt. Pored toga, rad u stresnom okruženju čini zdravstvene radnike podložnijim da načine greške koje mogu ugroziti bezbednost pacijenata.
Međutim, problemi koji se pojavljuju iza horizonta postaju sve evidentniji i ogledaju se pre svega u mentalnoj pripremljenosti pojedinaca i zdravstvenog sitema za krizu koja više ne opstaje samo u javnozdravstvenim okvirima već pogađa različite segmente društva i otvara vrata problemima mentalnog zdravlja zdravstvenih radnika i građanstva.
U pandemijskoj situaciji izazvanoj novim infektivnim agensom, nepoznanice, neizvesnost i obim posla sa kojima se susreću zdravstveni radnici predstavljaju faktore rizika za razvoj problema u vezi sa njihovim mentalnim zdravljem. Prevencija problema u vezi sa mentalnim zdravljem može voditi i prevenciji medicinskih grešaka, a u krajnjem ishodu povećati bezbednost pacijenata kao krajnjih korisnika zdravstvene zaštite. Uzroci medicinskih grešaka koje direktno dovode bezbednost pacijenata u pitanje mogu biti: spoljašnji i unutrašnji. Preopterećenost poslom, atipično ispoljavanje bolesti, kompleksnost slučaja i sl. mogu dovesti do povećanog rizika za razvoj medicinskih grešaka. Činjenica je da krizne situacije u čijem rešavanju učestvuju zdravstveni radnici predstavljaju situacije povećanog rizika za pojavu medicinskih grešaka.
Iako je nemoguće izbeći pojavu medicinskih grešaka, postoje različite strategije za njihovu prevenciju. Jedna od tih strategija je formiranje timova zaduženih za bezbednost pacijenata. U pitanju su multidisciplinarni timovi zdravstvenih radnika i saradnika (administrativnih radnika, IT specijalista) koji imaju za cilj da identifikuju uzroke grešaka i pripreme planove za njihovu korekciju i prevenciju. Druga bitna stvar je način na koji se govori o medicinskim greškama, te je neophodno gajiti kulturu otvorene komunikacije.
U cilju prevencije medicinskih grešaka treba uložiti napor u prevenciju problema sa mentalnim zdravljem zdravstvenih radnika.
S tim u vezi su sprovedeni brojni projekti i istraživanja. Iako pomalo zabrinjavajući, ali očekivani rezultati studija koji ukazuju na povećan stepen simptoma anksioznosti i depresije kod zdravstvenih radnika direktno uključenih u zbrinjavanje obolelih od COVID-19, alarmiraju nas da je neophodno pružiti podršku onima na prvoj liniji borbe.
Potrebno je usvojiti sledeće:
– samopraćenje i prilagođavanje novonastalim situacijama (adaptivnost zravstvenih radnika)
– redovna komunikacija sa porodicom, prijateljima, kolegama
– rad u timovima
– angažovanje šireg kruga saradnika, negovanje multidisciplinarnog pristupa rešavanju problema, razmene resursa i uzajamne pomoći
– kratka relaksacija/pauze za upravljanje stresom
– redovne konsultacije sa kolegama i nadređenima
– vreme za zadovoljenje osnovnih potreba i osveženja
– redovno traženje preciznih i tačnih informacija i učestvovanje u donošenju odluka
– upravljanje nivoima stresora i simptoma anksioznosti
– izbegavati širenje strahova
– fokusiranje na stvari na koje je moguće lično uticati
– prihvatanje situacija na koje ne možemo da utičemo
– negovanje tolerancije, strpljenja, nade
Izbegavati:
– dugotrajan rad bez komunikacije sa kolegama
– pravljenje pauza
– osećaj da ne radimo dovoljno
– preteran unos kofeina i slatkiša
– osećaj krivice, nedovoljne angažovanosti, upoređivanje sopstvenih sa tuđim kapacitetima
Ukoliko je došlo do razvoja simptoma anksioznosti, depresije ili sindroma izgaranja, uvek je najbolje potražiti pomoć stručnjaka.
’’Nova normalnost’’ kako je naziva i Svetska zdravstvena organizacija donela je niz izazova sa kojima smo se suočili kao pojedinci i kao društvo i sa kojima se i dalje suočavamo. Solidarnost, empatija, razumevanje, kao i u svim kriznim situacijama, postaju ključne vrline za njihovo prevazilaženje. Kako učimo da živimo u skladu sa novom normalnošću tako učimo da rešavamo nadolazeće probleme. Mentalno zdravlje ponovo dolazi u fokus, a i problemi u vezi s njim postaju sve evidentniji.
Literatura
1. WHO World Patient Safety Day, pristupljeno: 07.09.2020., ://www.who.int/campaigns/world-patient-safety-day/2020
2. Managing Healthcare Workers’ Stress Associated with the COVID-19 Virus Outbreak, pristupljeno: 07.09.2020.
://www.theschwartzcenter.org/media/National-Center-for-PTSD-COVID19-Managing-HCW-Stress-0306202012.pdf
3. WHO Coping with stress, pristupljeno 07.09.2020, ://www.who.int/docs/default-source/coronaviruse/coping-with-stress.pdf?sfvrsn=9845bc3a_2
4. WHO Patient Safety, pristupljeno: 07.09.2020. ://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/patient-safety
5. Xiong J, Lipsitz O, Nasri F, et al. Impact of COVID-19 pandemic on mental health in the general population: A systematic review [published online ahead of print, 2020 Aug 8]. J Affect Disord. 2020;277:55-64. doi:10.1016/j.jad.2020.08.001Welcome to EditPad.org – your online plain text editor. Enter or paste your text here. To download and save it, click on the button below.