Miokarditis predstavlja fokalno ili difuzno zapaljenje miocita i/ili miokardnog interstcijuma neishemijske etiologije.
Miokarditis Etiologija
Smatra se da je najvažniji etiološki činilac virusna infekcija (Coxackie B), mada nije sasvim jasno da li je kardiptpksjčnost uzrokovana direktnim kardiotoksičnom dejstvom virusa ili aktivaciiom imunološkog sistema. Miokarditis može biti uzrokovan bakterijskom infekcijom (Chagasova bolest, difterija), kao i autoimunim odgovorom (reumatska groznica). Najveći broj epizoda miokarditisa je asimptomatski, dok se simptomi i znaci akutnog popuštanja srca i/ili poremećaja ritma (najčešće komorske ekstrasistole, može se javiti AV blok različitog stepena) javljaju srazmerno retko.
Smatra se da težina bolesti zavisi od vrste uzročnika, starosti (teži oblici kod dece i starih), polđ i nutricionog statusa. Patofiziologija simptomatskih oblika miokarditisa odgovara patofiziologiji popuštanja srca. Smatra se da su poremećaji ritma uzrokovani direktnim kardiotoksičnim dejstvom uzročnika ili aktivacijom autoimunih mehanizama. Miokarditis iz akutne faze naičešće prolazi bez daljih posledica (potpuno izlečenje), ali može preći u hroničnu formu bolesti, kada se manifestuje kao dilataciona kardiomiopatija.
Miokarditis Dijagnoza
Težina kliničke slike varira od veoma lake u kojima se bolesnici žale na lupanje i preskakanje_srca, do veoma teških oblika akutno nastale srčane insuficijencije u kojima dominiraju simptomi popuštanja levog srca. Bolesnici se često žale na povišenu temperaturu, jezu j drhtavicu, a mogu se žaliti i na boli u grudima koji je posledica pridruženog perikarditisa. U fizičkom nalazu dominiraju znaci popuštanja srca, a mogu se naći znaci koji upućuju na uzročnika.
EKG, u bolesnika sa miokarditisom, može biti normalan, ali se najćešće vidaju promene u smislu pretkomorskih i kptnorskih ekslrpsistoia, smetnji u sprovodenju impulsa (AV blok I-IIl stepena, blok leve ili desne grane Hissovog snopa) i agspecififinib prpmena ST segmenta. RTG srca i pluća može pokazivati kardiomega- liju i plućnu. kongesljju. U faboratonjskinj, analizama, mogu se naći leukocitoza i povećane vrednnsti uujikaloia zapaJjcnja (fibrinogen, C reaktivni protein, sedimentacija), kao i povećane vrednosti kreatin-fos- fokinaze i troponina (indikatori nekroze miocita).
Fiksacijom komplementa može se dokazati prisustvo Trypanosome crusi (Chagasova bolest) i Trichinelle, a može se naći i povišen titar antitela na kardiotropne viruse. Svi ovi nalazi su relativno nespecifićni, tako da se dijagnoza miokarditisa može postaviti jedino endomipkardnom biopsijom, na kojoj se vidi različit stepen limfocitne infiltracije. Ehokardigrafija može pokazati regionalnu ili globalnu hipokontraktilnost zidova leve komore i posledično sniženje sistolne funkcije, kao i varijabilnu količinu perikardnog izliva.
Terapija
U blagim oblicima, medikamentna terapija nije potrebna već je dovoljno ograničiti fizičku aktivnost i smanjiti unos soli. U slućaju komorskih ekstrasistola, treba dati male doze beta-blokatora. Principi terapije akutnog i hroničnog popuštanja srca dati su u odgovarajućim poglavljima. U ovom trenutku nije sasvim jasna uloga imunomodulatorne terapije (kortikosteroidi, interferon-alfa) u lečeuju-miokarditisa, ali prevladava stav da ih ne treba rutinski davati.