Obično nema simptoma u ranim fazama bolesti. Nekada, osobe godinama nemaju nikakve simptome, ili simptomi često liče na simptome artritisa, što je jedan od osnovnih razloga kasnog ili pogrešnog postavljanja dijagnoze.
Posle nekog vremena, nakon što su kosti oslabile i osteoporoza se razvila, mogu se javljati simptomi.
U poodmaklom stadijumu klinička slika se ispoljava u vidu preloma, čak i pri najmanjoj sili. Često je dovoljan nagli pokret ili podizanje lakšeg tereta da dovede do preloma kičmenog pršljena.
Javljaju se prelomi nadlaktice, podlaktice, kuka, butne kosti ili potkolenice, koji se lako dijagnostikuju.
Nasuprot tome, osteoporotični prelomi kičmenih pršljenova ponekad se otkriju tek posle više meseci ili godina. Najčešći simptomi su bol u leđima i deformitet kičme, gubitak u telesnoj visini, a svakodnevne životne aktivnosti, čak i obavljanje lične higijene su otežane.
Kada se javi prelom, tek tada se javlja intenzivan bol u predelu leđa. Prelom kičmenog pršljena u osteoporozi zapravo znači da se dejstvom sile smanjuje njegova visina usled poroznosti (kompresivna fraktura). Bol je posledica pritiska na nerve koji izlaze iz kičmene moždine.
Bol nastaje iznenada, često prouzrokovan naglim pokretom kao što je saginjanje, podizanje tereta ili rotacija kičme. Može se širiti prema prednjoj strani grudnog koša, stomaku, nogama… Bol najčešće prolazi posle nekoliko nedelja.
Tipični su i šetajući bolovi u leđima – akutni i jaki (izraženi u uspravnom položaju tela koji nestaju kada legnete).
Bol svih kostiju je retka, a između preloma većina bolesnika nema tegoba. Tok bolesti nije moguće predvideti, od jednog do drugog preloma može da prođe i po nekoliko godina.
Iz tog razloga, redovna kontrola bolesti i pregledi od strane lekara su od velike važnosti.
PM-RS-2021-12-3123
28.12.2021.
dr Katarina Milisavljević
Reference:
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/osteoporosis/symptoms-causes/syc-20351968
Jordan, K.M., Cooper, C. (2002) Epidemiology of Osteoporosis. Best Pract Res Clin Rheumatol, 16: 11-14; 795