CITOTOKSINI
CITOTOKSINI (engl. cytotoxins), belančevine koje luče citotoksični limfociti T pomoću kojih se vrši destrukcija ciljnih ćelija. Naj-važniji citotoksini su perforini. To su belan-čevine sposobne da stvaraju pore na ćelijskoj membrani…
Svaka kafa pomaže da sajt nastavi da radi. Hvala vam!
CITOTOKSINI (engl. cytotoxins), belančevine koje luče citotoksični limfociti T pomoću kojih se vrši destrukcija ciljnih ćelija. Naj-važniji citotoksini su perforini. To su belan-čevine sposobne da stvaraju pore na ćelijskoj membrani…
CITOTOKSIČNI LEKOVI (engl. cytotoxic drugs), lekovi koji oštećuju ili ubijaju ćelije, a koriste se za hemioterapiju malignih bolesti. Klasifikuju se u nekoliko grupa: alkilirajući agensi – busulfan, ciklofosfamid, hlorambucil, melfalan…
CITOSPEKTROFOTOMETRIJA (engl. citospectrophotometry), tehnika identifikacije i kvantifikacije hemijskih supstanci u ćelijama, zasnovana na analizi njihovog apsorpcionog spektra, pomoću citospektrofotometra.
CITOSOL (engl. cytosol), ćelijski matriks, hialoplasma (engl. ground cytoplasm, cell sap), providna, tečna, bestrukturna supstanca u koju su potopljene sve organele i inkluzije. Sadrži trodimenzionalnu mrežu proteinskih mikrotrabekula, koja omogućava…
CITOSKELET (engl. cytoskeleton), sistem mikrofilamenata, mikrotubula, intermedijar-nih filamenata i mikrotrabekula, koji svi zajedno formiraju dinamičku organizaciju ćelije i omogućavaju prenos informacija. Mikrofilamenti prožimaju celo telo ćelije i usidravaju se na…
CITOPLAZMATSKO NASLEĐ IVANJE (engl. cytoplasmatic inheritance), u ćelijama čoveka postoji i vanhromozomska DNK smeš-tena u mitohondrijama (mtDNK). Hromozom mitohondrija se sastoji od cirkularne DNK, koja sadrži 37 gena od kojih…
CITOPLAZMATSKE ZONE (engl. zones of cytoplasm), tri, manje-više ograničena koncentrična polja ćelijskog tela: centrosfera u sredini ćelije okružena Golgievim aparatom; endoplazma koja sadrži nukleus i ćelijske organele sa izuzetkom centriole;…
CITOPLAZMA (engl. cytoplasm), termin koji se odnosi na sve komponente ćelije, izuzev jedra i ćelijske membrane: ćelijski matriks, organele i inkluzije. Sastoji se od 75% vode, 20% proteina, 3% lipida,…
CITOPENIJA (engl. cytopenia), smanjenje broja ćelija u krvi. Monocitopenija je smanjenje jedne krvne loze, bicitopenija dve, a pancitopanije sve tri vrste krvnih ćelija (eritrocita, leukocita i trombocita).
CITOPEMZA (engl. cyitopempsis, transcytosis), proces prenosa raznih supstanci kroz endotel ili neke druge vrste ćelije, putem mikro-pinocitoznih vezikula, a da tom prilikom sama ćelija ne koristi te supstance. Ovaj fenomen…
CITOPATOGENI EFEKT (engl. cytopathogenic ef ect), degenerativne promene nastale u ćelijama (u in vitro uslovima) kao posledica razmnožavanja virusa. Vidljive su svetlosnim mikroskopom, a izgled zavisi od tipa ćelija, koncentracije…
CITOMORFOZA (engl. cytomorphosis), proces koji se odvija tokom 15 do 30 dana u epidermisu. Tokom tog procesa od ćelija bazal-nog sloja nastanu beživotne rožaste ljuspice pošto izgube sve svoje organele.
CITOMEGALOVIRUS (engl. cytome-galovirus), DNK virus iz grupe herpes virusa. Morfološki je identičan, ali se antigenski razlikuje od ostalih herpes virusa. Slabo je virulentan tako da većina infekcija kod imunokompetentnih osoba…
CITOLOGIJA (engl. cytology, lat. cytologia), nauka koja se bavi izučavanjem normalne morfologije, hemije i fiziologije ćelija. Glavne grane citologije su citohemija i cito-fiziologija. Metode za direktno posmatranje živih ćelija i…
CITOKRINIJA (engl. cytocrine secretion), proces prenosa melaninskih granula iz mela-nocita u okolne keratinocite epidermisa. Ovaj proces nije u potpunosti razjašnjen. Moguće je da se melaninske granule transportuju pre-ko melanocitnih produžetaka…
CITOKINI (engl. cytokine), supstance koje proizvodi jedna ćelija, a koje utiču na funkciju druge ćelije ili neku hemijsku reakciju.
CITOKINEZA (engl. cytodieresis, cytokinesis), završni proces ćelijske deobe i odnosi se na razdvajanje tela dve novonastale ćelije ćerke. Citokineza počinje u telofazi ekvatorijalnom konstrikcijom kontraktilnog prstena aktinskih mikrofilamenata
CITOHROM C OKSIDAZA (engl. cytochrom c oxidase), enzim iz roda oksidaza (ferocitohrom c: kiseonik oksidoreduktaza, EC 1.9.3.1). Prenosi elektrone sa citrohroma c na kiseonik u reakciji 4 ferocitohroma c +…
CITOHROM (engl. cytochrome), hemoprotein koji transportuje elektrone. Hem grupa može da bude bilo koji tetrapirolski helat gvožđa, a ne isključivo protohem koji sadrži protoporfirin IX koji se nalazi u hemoglobinu.…
CITOHEMIJA (engl. cytochemistry), grana citologije koja izučava hemijski sastav ćelijskih komponenata, njihovu lokalizaciju i dinamiku uz pomoć mikroskopskih metoda: autoradiografije, citospektrofotometrije, imu-nocitohemije, reakcija bojenja (Fojlgen i sl.).