Pretkomorsko lepršanje (atrijalni flater, Afl) elektrofiziološki najčešće nastaje zbog kružnog kretanja električne draži u donjem delu desne pretkomore, oko ulaza u koronami sinus. Atrijalna depolarizacija je frekvencije 240-350/min, najčešće oko 300/min, a na komore se prevodi po tipu AV-bloka, npr. 2:1, neretko po Wenckebachovom fenomenu, pa frekvencija komore obično iznosi do 150/min.
Elektrokardiografski su karakteristični prepoznatljivi jednaki talasi P, jasno uočljivi u odvodu VI ih II, posebno jasni uz pojavu AV-bloka višeg stepena (masažom karotidnog sinusa ili primenom verapamila i.v.). U odnosu na AF, frekvencija komora kod atrijalnog flatera teže se kontroliše.
Ukoliko lečenje digitalisom, verapamilom i U beta-blokatorima ne da zadovoljavajući efekat, ili se dodatkom antiaritmika I gmpe ne postigne sinusni ritam, konverzija se može postići kratkotrajnim atrijalnimpejsingom frekvencije veće od frekvencije flatera ili sinhronim DC-šokom jačine 50-100 J.
Aflseređe javlja nego AF, uzroci su im isti i češće nastaje kod organskog oboljenja srca. Može biti prolazan ili, kao i AF, trajati mesecima i godinama. Afl se može uspešno i radikalno lečiti radiofrekventnom ablacijom u donjem delu desne pretkomore.