Pretkomorsko treperenje (atrijalna fibrilacija, AF) je najčešće pretkomorska tahikardija. U osnovi poremećaja je nepravilan kružni tok električnih fenomena u pretkomorama koji provocira nejednaku, nehomogenu pretkomorsku depolarizaciju frekvencije 260-450/min, obično brže od 300/min. i označava potpunu električnu dezorganizovanost pretkomora. AV-čvor, svojim elektrofiziološkim karakteristikama štiti komore, tako da njihova fiekvencija obično ne prelazi 180/min.

Na EKG-u AF karakteriše nepravilna izoelektrična linija na kojoj se ne razaznaju tačno talasi P, dok su QRS-kom-pleksi normalne širine, nejednake visine i nejednako udaljeni jedni od dragih.

Nakon dužih razmaka između nonnalnih QRS-kompleksa i nailaska nove depolarizacije komora može doći do proširenjaQRS-kompleksa, obično po tipu bloka desne grane jer ona ima veću refiaktemost od leve grane (Ashmanov fenomen). Ukoliko postoje široki QRS-kompIeksi u AF treba razmišljati o eventualnom postojanju aberantnog puta (WPW-sindroma), koji anterogradno može u komore prevesti veliki broj impulsa.

Frekvencija komora od 30 do 60/min ukazuje na postojanje kompletnog srčanog blokau AF.Simptomi tokom AF odnose se na nedostatak atrijalne kontrakcije i hemodinamskog doprinosa od oko 25%, nejednako punjenje komore i obično brže frekvencije komora, a manifestuju se lupanjem srca, malaksalošću, gušenjem ili dekompenzacijom srca (edem pluća), vrtoglavicom, sinkopom i dr.

Staza krvi u pretkomori, posebno levoj, može dovesti do stvaranja tromba i sistemske embolije, što se posebno odnosi na reumatsku mitralnu manu, mitralnu stenozu, tako da 90% bolesnika sa mitralnom stenozom i sistemskom embolijom ima, u stvari, AF, pa je antikoagulantna terapija neophodna. Sklonost tromboembolijama kod AF je značajna ukoliko je oštećen miokard, ako je povećana leva pretkomora i kod starih osoba, pa iziskuje i primenu antikoagulantne, odnosno antiagregacione terapije.

Ukoliko akutno nastala AF indukuje kardiovaskulamu dekompenzaciju, iziskuje lečenje električnom kardioverzijom (sinhroni DC-šok), a ako se dobro podnosi leči se medikamentno, i to digitalisom, verapamilom, beta-blokatorima, antiaritmicima I ili m gmpe. Primenom ovih lekova obično se uspostavlja sinusni ritam, posebno kada se kombinuju sa digitalisom da se frekvencija komora najpre svede ispod 100/min, a potom dodaje antiaritmik, obično I grupe.

Kod hronične AF digitalis i/ili kalcijumski antagonisti ili beta-blokatori mogu održavati frekvenciju komora, a ukoliko se pokažu bezuspešnim može se izvršiti modifikacija AV-čvora radiofrekventnom parcijalnom ablacijom.

Ads Blocker Image Powered by Code Help Pro

Ads Blocker Detected!!!

We have detected that you are using extensions to block ads. Please support us by disabling these ads blocker.

Powered By
Best Wordpress Adblock Detecting Plugin | CHP Adblock