Tuberkuloza pluča, kao i ostalih organa, još uvek je relativno često oboljenje u našoj sređini. Zato tuberkuloza uopšte, a posebno tuberkuloza pluca, predstavlja značajan problem u našoj patologiji. Među tuberkuloznim bolesnicima je veliki broj žena u generativnom periodu, a osim toga, mnoge žene u doba bremenitosti obole od tuberkuloze ili im se, pak, u to vreme vec postojeca bolest otkrije.
Tuberkuloza pluča, kao i ostalih organa, još uvek je relativno često oboljenje u našoj sređini. Zato tuberkuloza uopšte, a posebno tuberkuloza pluca, predstavlja značajan problem u našoj patologiji. Među tuberkuloznim bolesnicima je veliki broj žena u generativnom periodu, a osim toga, mnoge žene u doba bremenitosti obole od tuberkuloze ili im se, pak, u to vreme vec postojeca bolest otkrije. Činjenica je da tuberkuloza nepovoljno utiče na tok trudnoće, kao što je isto tako poznato da i trudnoća nepovoljno utiče na evoluciju tuberkuloznog procesa. Zbog toga se doskoro tuberkuloznim bolesnicama zabranjivalo da ostanu bremenite, a ako bi ostale, preporučivan je prekid trudnoće. Međutim, savrerriena dostignuća u konzervativnom i operativnom lečenju tuberkuloznih bolesnika učinila su da se danas mnogo liberalnije gleda na trudnoću kod tuberkuloznih bolesnica, jer savremeno lečenje tuberkuloze omogućava da se trudnoća uspešno razvija bez velike opasnosti po trudnicu. Danas se smatra da dete u kući predstavlja veću opasnost po tuberkuloznu majku zbog angažovanja oko njegovog podizanja nego sama bolest, dok je plod u materici. Zato je prihvaćeno stanovište da ženi sa plućnom tuberkulozom ne treba dozvoliti da ostane bremenita sve dok od izlečenja procesa ne prođe dve godine. Ako je tuberkulozna bolesnica ipak ostala trudna, trudnoću ne treba prekidati, ali trudnicu treba za sve vreme kontrolisati i po potrebi lečiti. Zapravo, trudnoća se ne prekida ako je tuberkulozni proces na plućnom parenhimu ograničen, spore evolucije i fibroznog karaktera sa tendencijom ka izlečenju. Ako se, pak, radi o prostranim, eksudativnim oblicima sa težnjom ka kolikvaciji i propagiranju i sa tendencijom ka stvaranju kaverni i kazeoznih ognjišta, onda trudnoću treba prekidati. Tuberkulozni proces na plućima naročito se pogoršava u prvim mesecima trudnoće dok još trudnica pati od digestivnih tegoba koje onemogućavaju dovoljno unošenje i iskorišćavanje hrane. Za to vreme, zajedno sa nalazom na plućima, pogoršava se i opšte stanje trudnice. Od kraja trećeg meseca, kad iščeznu digestivne smetnje, opšte stanje žene se poboljšava a sa njim i proces na plućima. Neki autori su skloni da stagnaciju procesa i lokalno poboljšanje na plućima od početka četvrtog meseca trudnoće, pa sve do porođaja, tumače i povoljnim endokrinim dejstvom posteljice koja se u to vreme nalazi u materici. Za to, međutim, nema pouzdanih dokaza. Ako se trudnica sa tuberkuloznim oboljenjem redovno kontroliše, onda je opasnost koja joj preti u graviditetu i posle porođaja, veoma mala, te se trudnoća najčešće ostavlja. Prekid trudnoće indikovan je kod bolesnica sa prostranim aktivnim lezijama i malignim tokom. U svakom slučaju, ako tuberkulozna bolesnica ostane bremenita, potrebno je da je fiziolog i akušer redovno kontrolišu tokom celog graviditeta. Ako je potrebno, ona se može lečiti tuberkulostaticima i antibioticima. Inače kod tuberkulozne bolesnice u graviditetu od četvrtog meseca tuberkulozni proces je u regresiji ili miruje sve do porođaja kada se obično ponovo pogoršava ako se porođaj ne vodi pravilno. Zbog toga tuberkulozne bolesnice treba kratko vreme pre očekivanog termina pripremiti za porođaj jednom kurom tuberkulostatika. Naime, kod tuberkuloznih bolesnica ne sme se dozvoliti da se porodilja napinje pred kraj drugog doba porođaja, jer napinjanje povećava intratorakalni i intrapulmonalni pritisak, što mobiliše bacile iz smirenih ili aktivnih žarišta u plućnom parenhimu i dovodi do njihovog rasejavanja bronhogenim, limfnim, a naročito hematogenim putem. To je i bio razlog pojave hematogenih formi tuberkuloze, a među njima naročito često tuberkuloznog meningitisa u babinjama dok se nije znalo za tuberkulostatike i kad se nije vodilo dovoljno računa o eliminisanju napona u porođaju. Pogoršanje posle porođaja, dakle, tumači se širenjem infekcije iz postojećih žarišta na bližu i dalju okolinu u doba napinjanja i dekompresijom grudnog koša po izlasku ploda i posteljice. Kao što smo već istakli, u toku porođaja treba skratiti doba istiskivanja ploda da ne bi, usled napona, pri tom došlo do rasejavanja i generalizacije tuberkuloznog procesa. Zato se porođaj dovršava vakuum-ekstraktorom ili kleštima. Ovo nije obavezno samo kod onih višerotki kod kojih je drugo doba porođaja izuzetno kratko, odnosno gde se porodilja porodi samo sa nekoliko napona. Posle porođaja novorođenče treba vakcinisati BCG-vakcinom i za
izvesno vreme ga odvojiti od majke ukoliko je ona BK-pozitivna. Ukoliko je majka BK-negativna, a njeno opšte stanje to dozvoljava, može joj se dopustiti čak i dojenje. U porođaju, a i babinjama, žena treba da je pod stalnom kontrolom lekara i pod eventualnom terapijom tuberkulostaticima da bi se izbegla generalizacija procesa koja se ponekad viđa neposredno posle porođaja. Treba napomenuti, na kraju, da se izvesne bolesnice izlečene od plućne tuberkuloze često porađaju bez tegoba i posle zamašnih operacija na grudnom košu, koje čak u vecoj meri smanjuju njihov vitalni kapacitet. To važi za trudnice posle pneumotoraksa, torakoplastike, lobektomije, pa čak i pneumektonije. Isto tako, treba naglasiti da se i kod trudnica mogu sprovesti hirurške metode lečenja čak i na plucima, ukoliko je to potrebno.
Tuberkuloza ostalih organa žene i trudnoća. Trudnoća, remeteći opšte stanje trudnice, naročito u prvim mesecima, može da utiče nepovoljno na tuberkulozne procese na drugim organima žene. Tako, na primer, ne samo da se u trudnoći pogoršava tuberkulozni proces na bubrezima, koštanom sistemu, očima, genitalnim i drugim organima, već u to vreme postoji velika opasnost od daljeg širenja bolesti. Zbog toga se takvim bolesnicama, ako se radi o aktivnom i uznapredovalom procesu, zabranjuje da ostanu bremenite, a ako su ostale, preporučuje se da prekinu trudnoću. Samo kod bolesnica sa izlečenim ili sasvim smirenim procesom, uz stalnu kontrolu lekara, može se ostaviti trudnoća.
Tuberkulozni proces na genitalnim organima žene vrlo često je uzrok steriliteta, prvenstveno zbog toga što dovodi do zapušenja i neprolaznosti jajovoda. Samo u lakšim oblicima oboljenja, i to vrlo retko, bolesnica sa genitalnom tuberkulozom može da ostane bremenita. Trudnoća kod takvih žena, ako nisu pod stalnom kontrolom lekara i ako se u toku bremenitosti ne leče, prouzrokuje često pogoršanje i diseminaciju procesa, što može da ugrozi i život trudnice. Savremeno lečenje bolesnica koje boluju od genitalne tuberkuloze, naročito lokalna primena tuberkulostatika kod lakših oblika i u početku bolesti, može dovesti do otklanjanja steriliteta ali, još češće, do nastajanja vanmaterične trudnoće.