Tumori srca, kao i bilo kog drugog tkiva i organa, mogu biti primami i sekundarni. Primarni, pak, sa svoje strane, mogu biti benigni i maligni, dok su sekundarni tumori, po definiciji, maligni. Sekundarni tumori su daleko ćešći i, po učestalosti, nadmašuju primarne u odnosu 30:1.
TUMORI I MASE SRCA
Tumori srca, kao i bilo kog drugog tkiva i organa, mogu biti primami i sekundarni. Primarni, pak, sa svoje strane, mogu biti benigni i maligni, dok su sekundarni tumori, po definiciji, maligni. Sekundarni tumori su daleko ćešći i, po učestalosti, nadmašuju primarne u odnosu 30:1. Klinička dijagnoza tumora srca veoma je teška, ukoliko sam tumor ne uzrokuje poremećaj srčane funkcije, tako da se klinička dijagnoza postavi u svega 5-10% bolesnika, u kojih su tumori verifikovani na autopsiji.
Najčešći tumor srca u odraslih jeste miksom, a oko 75% miksoma se naiazi u levoj pretkomori. Veličina miksoma varira od nekoliko milimetara do više santimetara. Veliki miksomi, koji prolabiraju kroz mitralni otvor, mogu dati znake i simptome mitralne stenoze, a takode se mogu javiti perifeme embolizacije sa simptomima i znacima embolizacije datog organa.
Lipomi se najčešće nalaze u levoj komori i desnoj pretkomori. Većina tumora je veličine od 1 do 15 santimetara, mada je najveći, ikada opisan, primarni tumor srca upravo bio lipom. Lipomi, uglavnom ne daju klinički vidljive poremećaje, a ukoliko se oni jave onda se, uglavnom, radi o smetnjama sprovodenja i/ili formiranja elektrićnog impulsa, a opisane su i mehaničke komplikacije velikih lipoma.
Papilami fibroelastomi su najčešći primami tumori srčanih zalisaka, mada se mogu naći i na drugim mestima. Ovi tumori retko uzrokuju tegobe, ali, kada se tegobe jave, onda su uglavnom uzrokovane tumorom aorte valvule i manifestuju se znacima i simptomima aortne stenoze i/ili regurgitacije, zatim simptomima i znacima tromboembolije, a u retkim slučajevima, mogu dati anginozne smetnje usled okluzije ušća koro arterije.
Cistične mase srca su retke i uključuju epitelne ciste, teratome i ehinok- okne ciste. Mezoteliomi su najčešće epitelne ciste i nalaze se, uglavnom, u području atrioventrikulamog čvora, tako da je AV blok različitog stepena osnovni modus njihove kliničke prezentacije. Teratomi se nalaze, uglavnom, s desne strane srca. To su lobulami tumori, čija veličina varira od 0.5 do 9 santimetara. Ehinokokus zahvata srce u svega 2% bolesnika.
Većinu primamih malignih tumora srca čine sarkomi, koji su u ukupnoj učestalosti tumora srca na drugom mestu, iza miksoma. Najčešći histološki tipovi sarkoma su angiosarkom i rabdomiosarkom. Ovi tumori se, uglavnom, nalaze unutar miokarda, a usled svoje brze proliferacije šire se i intrakavitamo, tako da mogu izazvati opstrukciju ulaznog trakta desne komore. Rabdomiosarkomi su drugi po učestalosti medu sarkomima, mogu se javiti u bilo kojoj srčanoj šupljini, tipično su multipli i daju simptome slične angiosarkomima. Za razliku od benignih tumora, sark- omi su lokalno invazivni i mogu izazvati destmkciju zahvaćenih srčanih struktura.
Praktično, svi sekundarni tumori su metastaze malignih tumora. U kliničkoj praksi se najčešće sreću metastaze karcinoma bronha i dojke, ali najveća sklonost ka matastaziranju u srce i perikard imaju melanomi, limfomi i leukemije. Metastaze se javljaju kasno, u toku bolesti, i zahvataju perikard i miokard, dok endokard i valvule gotovo nikada nisu zahvaćeni. Tumor može zahvatiti srce direktnim širenjem iz okolnih struktura ili kroz donju šuplju i plućne vene. Širenje, takode, može biti limfogeno ili hematogeno. Metastaze u srcu i perikardu se najčešće klinički manifestuju kao tamponada, srčana insuficijencija ili aritmije.
Trombi u levoj komori su udruženi sa stanjima u kojima dolazi do staze krvi i/ili segmetnog ili globalnog ispada kontraktilnosti. Najčešća ovakva stanja jesu akutni infarkt miokarda, postinfarktna aneurizma i dilataciona kardiomiopatija. Po izgledu, trombi mogu biti: 1) laminami, kada su širokom peteljkom pripojeni za zid; 2) laminami sa mobilnim fregmentima i 3) peteljkasti, kada su uskom peteljkom pripojeni za zid. Za lami trombe, smatra se da imaju nizak embilijski potencijal, odno- sno da je mogućnost embol izacije mala, dok se za dmge dve grupe smatra da imaju visok embolijski potencijal.
Slično prethodnom, i trombi u levoj pretkomori vezani su za stanja udružena sa stazom krvi kao što su atrijalna fibrilacija, bolest mitralnog zalistka, veštačka mitralna valvula i dilataciona kardiomiopatija. Zbog svoje visoke sklonosti ka emboliziranju, trombi u levoj pretkomori predstavljaju veliki dijagnostički problem.