Pravi uzroci porođaja nisu još poznati. Još nije razjašnjen mehanizam koji dovodi do toga da materica koja je primila oplođeno jaje, omogućila mu usađivanje i razvoj tokom 10 lunarnih meseci, odjednom svojim sopstvenim snagama istiskuje plod.
Pravi uzroci porođaja nisu još poznati. Još nije razjašnjen mehanizam koji dovodi do toga da materica koja je primila oplođeno jaje, omogućila mu usađivanje i razvoj tokom 10 lunarnih meseci, odjednom svojim sopstvenim snagama istiskuje plod. Verovatno da ne postoji samo jedan, već više uzroka čije sadejstvo dovodi do početka porođaja. Najvažniji faktori koji učestvuju u torrie svakako su endokrinog porekla i verovatno su pretežno posledica korelacije na liniji hipofiza, jajnik, posteljica i materica, mada i ostale žlezde sa unutrašnjim lučenjem mogu da igraju u tome važnu ulogu.
1. Po jednoj teoriji pretpostavlja se da je jedan od presudnih činilaca za početak porođaja promena odnosa estrogena i progesterona u organizmu trudnice i time favorizovanje dejstva oksitocina na materični mišić. Naime, posteljica u drugoj polovini trudnoće produkuje znatne kohčine progesterona
i estrogena. Prema današnjem shvatanju ova dva hormona imaju antagonističko dejstvo u odnosu na miometrijum, odnosno oksitocin. U normalnim okolnostima dejstvo progesterona je dominirajuče. Ono inhibiše uticaj oksitocina na miometrijum i time sprečava pojavu kontrakcija materičnog mišića. Suprotno progesteronu, estrogeni stimulišu osetljivost miometrijuma na oksitocin. Pred sam porođaj posteljica smanjuje lučenje progesterona i na taj način, umesto njegovog, do izražaja dolazi dejstvo estrogena, čija se količina takođe znatno smanjuje. To svakako omogućava postepeno nastajanje osetljivosti materičnog mišića na hormon zadnjeg režnja hipofize (oksitocin). Osim toga, porast nivoa oksitocina dešava se i zbog pada pH plodove vode ispod vrednosti od 7,3, što vodi smanjenoj produkciji posteljičnog enzima oksitokinaze.
2. Po drugoj teoriji, pored prestanka dejstva inhibicionih faktora, na početak porođaja pretpostavlja se da deluju i metaboličke promene u previše razvučenom zidu materice. Ove promene posledica su relativne ishemije previše razvučenog materičnog zida pred sam kraj trudnoće i slabog snabdevanja posteljice krvlju. Time se delimično može objasniti prosečno kraće trajanje trudnoće kod višeplodne bremenitosti ili kod polihidramniona.
3. U nastajanju porođaja verovatno učestvuje i faktor starenja posteljice, što dovodi do njene postepene degeneracije i postepenog pogoršavanja uslova razmene materija između krvotoka majke i krvotoka ploda, a što se takođe ispoljava i smanjenom produkcijom posteljičnih hormona kratko vreme pre pojave prvih porođajnih kontrakcija.
4. „Glad fetusa“. Porođaj, dakle, počinje u vreme kada se uslovi intrauterine ishrane ploda pogoršavaju. Ova pretpostavka za otpočinjanje porođaja nije nova, jer je još Hipokrat smatrao da je glad ploda u stvari glavni faktor koji ga izgoni iz materice.
5. Najzad, ne može se zanemariti ni uloga prostaglandina kao činioca u stimulisanju pojave kontrakcija materice u započinjanju porođaja, jer povećane vrednosti prostaglandina, koji se stvara u svim tkivima, a posebno u decidui, pojačava osetljivost i kontraktilnost materičnog mišića. Naime, ovaj tkivni hormon se u to vreme produkuje u većoj količini zbog oslobađanja lizozomskih enzima iz ćelija decidue, čime se aktiviraju membranski fosfolipidi da preko arahidonske kiseline, tj. ciklooksigenskog puta stvaraju prostaglandine. No, iako nam svi činioci koji dovode do nastupanja porođaja nisu poznati, ostaje činjenica da pod dejstvom tih faktora, u jednom momentu dolazi do pojave materičnih kontrakcija kojima počinje porođaj. Kao što smo već napomenuli, porođaj može biti prevremen, na vreme i kasni, a novorođenče nedoneseno, doneseno i preneseno. Iako se najveći broj porođaja završava spontano, ipak je potrebno da se porodilja od početka do kraja porođaja nalazi pod stručnim nadzorom i kontrolom lekara. Ovo je celishodno jer se nikad sa sigumošću ne može postaviti tačna prognoza porođaja, niti isključiti mogućnost nastajanja komplikacija bilo u toku ili neposredno posle rađanja deteta. Zbog toga je važno da se porodilja već na samom početku porođaja obrati nadležnom porodilištu ili pozove nadležnog lekara. Da je porođaj protekao normalno i bez komplikacija može se reći tek deset dana posle njegovog završetka.