Autoinflamatorni sindromi povezani sa kriopirinom (CAPS) su grupa bolesti povezanih sa defektima proteina kriopirina (koji se takođe nazivaju NLRP3). Ove bolesti se razlikuju u sistemima koji su uključeni i u ozbiljnosti bolesti. CAPS je redak, sreće ga oko 360.000 do 1.000.000 ljudi. Porodični autoinflamatorni sindrom (FCAS) najblaže je stanje, Muckle-Vells sindrom (MVS) može prouzrokovati dugoročne komplikacije, a upalna bolest novorođenčadi (NOMID) najteža i javlja se ubrzo nakon rođenja. Muškarci i žene su pogođeni i sve etničke grupe mogu biti pogođene.
Šta su CAPS?
Kriopirin-povezani autoinflamatorni sindromi (CAPS) sastoje se od tri bolesti povezane sa oštećenjem istog gena. Tri bolesti se razlikuju u organima koji su uključeni i u težini bolesti. To uključuje:
– Multisistem upalna bolest neonatalnog nastanka (NOMID), takođe nazvana i hroničnim upalnim neurološkim kožnim zglobnim sindromom (CINCA)
– Muckle-Vells sindrom (MVS)
– Porodični autoinflamatorni sindrom (FCAS)
Upalna bolest neonatalnog nastanka (NOMID) najteža je i najmanje uobičajena od CAPS. Izaziva groznicu sa upalom u više organa koja počinje ubrzo nakon rođenja. Dojenčad prisutna sa simptomima infekcije (npr. Groznica, osip), ali nije pronađena infekcija. Osip podseća na košnice. Pacijenti mogu imati hronični meningitis (upale membrane oko mozga) što rezultira glavoboljom, slepoćom, gubitkom sluha ili drugim neurološkim problemima. Oči se često pojavljuju kao ispupčena, a deca često imaju povraćanje. Bez lečenja, 50% pacijenata razvije bol u zglobovima i oticanje kostiju oko velikih zglobova, posebno kolena. Može doći do kašnjenja rasta; deca sa NOMID-om su često vrlo kratka. Sva ova deca nemaju sve te simptome.
Kod Muckle-Vells sindroma (MVS), pacijenti razvijaju epizodnu groznicu, zimicu, osip, crvene oči, bolove u zglobovima i jake glavobolje, često nakon izlaganja hladnoći. Epizode traju od jednog do tri dana. Gluvoća ili delimični gubitak sluha često se razvija u tinejdžerskim godinama, a ako se ne leči, može dovesti do amiloidoze.
Kod porodičnog autoinflamatornog sindroma (FCAS), izlaganje hladnoći (uključujući klimatizaciju) i – možda – drugi okidači u okruženju izaziva osip poput osipa, groznicu, peckanje, mučninu, glavobolju i bolove u zglobovima. Epizode obično traju do jednog dana. Nisu poznate dugoročne sekundarne posledice.
Šta uzrokuje bolest?
CAPS su genetske bolesti. CAPS se nasleđuje kao autosomno dominantna bolest (kod koje je mutacija u samo jednoj kopiji gena nasleđena od jednog roditelja dovoljna da izazove bolest). To znači da jedan od roditelja može biti bolestan od CAPS-a ili da se mutacija gena razvila kod bolesnog deteta. Genetska oštećenja se tradicionalnim metodama pronalaze u samo 50 – 60% pacijenata sa NOMID-om, u 65 – 75% pacijenata sa Muckle-Vells sindromom i u gotovo svih pacijenata sa porodičnim auto-inflamatornim sindromom. Mutacija gena izaziva oštećenje proteina zvanog kriopirin ili NLRP3, koji ima važnu ulogu u kontroli upale.
Kako se dijagnostikuje?
CAPS se sumnja na anamnezu pacijenta, kao i na simptome i znakove koje je lekar pronašao na fizičkom pregledu tokom epizode groznice. Krvne slike mogu otkriti visoki nivo upale tokom plamenova. Dijagnoza se može potvrditi genetskim testom, mada ponekad genetski test može biti normalan. Ostali testovi koji podržavaju dijagnozu mogu uključivati biopsiju kože (pregled malog uzorka kože), pregled očiju, testove sluha, lumbalnu punkciju (dobijanje tečnosti iz kičme) i snimanje mozga i unutrašnjih ušiju snimanjem magnetnom rezonancom (MRI ).
Kako se leči CAPS?
Lekovi koji ciljaju interleukin-1 su vrlo efikasni u lečenju CAPS. Ovi lekovi, koji se daju injekcijama, uključuju anakinru (Kineret) , rilonacept (Arcalist) i kanakinumab (Ilaris). Lečenje se mora nastaviti tokom života, jer nije poznat lek. Važno je rano dijagnosticirati i započeti liječenje brzo, jer obično nema popravljanja oštećenja na mozgu, očima, kostima i ušima. Veće doze i češće injekcije su često potrebne za lečenje pacijenata sa zahvaćenim mozgom i jakim glavoboljama.
Ostali tretmani uključuju fizikalnu terapiju, cepanje i druga pomagala za lečenje deformiteta zglobova, ako se pojave. Povremeno je potrebna hirurška intervencija. Slušna pomagala su potrebna deci sa gluhoćom.
Živeti sa bolešću
Nelečeni pacijenti pate od čestih epizoda, smanjujući kvalitetu života. Porodice doživljavaju emocionalni i finansijski stres vodeći računa o hronično bolesnom detetu, a pacijenti mogu da propuste mnogo škole. Pre otkrića efikasnog lečenja, pacijenti sa porodičnim autoinflamatornim sindromom obično su morali da žive u mestu sa blagim vremenom, mestu koje nije previše hladno, ali isto tako ne tako vruće da postoji stalna potreba za klimatizacijom.
Ishod NOMID-a nekada je bio takav da su mnogi pacijenti razvili teške deformacije zglobova i neurološka oštećenja, uglavnom na ušima i očima. Bilo je i slučajeva smrti od oštećenja mozga. Novi tretmani mogu omogućiti deci da vode skoro normalan život.
Nelečeni pacijenti mogu razviti komplikaciju upale nazvane amiloidoza. Amiloid je protein koji se deponuje u određenim organima kod dece sa hroničnom upalnom bolešću. Najčešći organ koji je uključen je bubreg, ali amiloid se može taložiti u crevima, koži i srcu. Na kraju, amiloid izaziva gubitak funkcije, posebno bubrega. To je još jedan razlog za nastavak doživotnog lečenja, čak i kada se dete oseća bolje.
Srećom, većini pacijenata dostupni su efikasni tretmani koji im omogućavaju da žive bogatim životima, a da pritom izbegnu komplikacije bolesti.