Autor: Radmila Gaćeša, 07.10.2012.
Samo se u jednom zrelom paradjizu, koji obično ima težinu od oko 50 grama, nalaze sledeći dragoceni sastojci: 1,8 gr. ugljenih hidrata, 0,8 gr. balastnih materija (koje podstiču varenje), 0,04 mgr. vitamina A , 12 mgr. vitamina C ( posebno štiti od oštećenja ćelija) i 135 mgr. kalijuma ( ima posebno značajnu ulogu za nervne ćelije i mišiće). Dalje su značajne sladeće komponente i to: žuto-crvene biljne boje tzv. karotinoide, među koje spadaju pre svega: beta-karotin koji predstavlja supstancu neophodnu za nastanak vitamina C i nezaobilazni likopin. Paradajz spada u prehrambene artikle koji se mogu jesti bez ograničenja ili drugačije rečeno može se preporučiti svakoj osobi, bez obzira na godine, profesiju ili ukupno zdravstveno stanje. Pri tome mogućnosti korišćenja paradajza su brojne, i to kako za hladna tako i za topla, kuvana jela.
Primera radi: kao salata, kao čorba, kao grilovan ili punjeni. I naravno kao sok, bilo da je reč o sveže ceđenom soku u sezoni kad ga ima u izobilju ili pak kao sok ostavljen za zimu u formi kuvanog paradajza odn. u formi samlevenog ili izrendanog i zamrznutog. Sasvim je izvesno da je paradajz jedna od veoma retkih vrsta povrća koja prilikom termičke obrade ne gubi ništa od svojih sastojaka, utoliko što je komponenta likopen potpuno otporan na visoke temperature.
A da li je zdravo koristiti zeleni paradajz? Paradajz koji je tek počeo da dobija crvenkastu boju može se staviti na unutrašnju stranu prozora koji dobija dosta svetlosti odn. direktnog sunca i sačekati da polako sazri. Sasvim zeleni paradajz sadrži supstancu solanin, koja u većim količinama predstavlja otrov. Tipični primeri ovakvog trovanja su: bolovi u glavi i stomaku, mučnina, povraćanje i grebanje u grlu. Orijentacije radi zreo paradajz sadrži 0-0,7 mgr. solanina, a zeleni čak 9-32 mgr na 100 gr. ploda. Jednom rečju zeleni odn. nezreli paradajz ne bi trebalo koristiti.