Digestivni poremećaji u trudnoći odnosno prekomerno lučenje pljuvačke (ptialismus) veoma je retko oboljenje i javlja se u prvim mesecima trudnoće. Uzroci su nepoznati. Ispoljava se sa manje ili više obilnim lučenjem pljuvačke. Trudnica pri tom ima neprijatan osecaj u ustima i stalno joj na usta navire bistra vodnjikava pljuvačka.
Ptialismus u trudnoći
U težim slučajevima, količina izlučene pljuvačke u toku 24 časa dostiže i po nekoliko litara. Zanimljivo je da je u snu lučenje pljuvačke smanjeno, gotovo normalno. Kod većine trudnica koje pate od ovog oboljenja stanje se u toku daljeg napredovanja trudnoće smiruje, a količina izlučene pljuvačke smanjuje. Međutim, u izvesnim slučajevima, ovo stanje može da se produži sve do porođaja, kada nestaje. Retko, prekomerno lučenje pljuvačke može da se ponovi kod iste žene i u narednim trudnoćama.
U naročito teškim slučajevima, kada trudnica zbog ptijalizma gubi velike količine tečnosti, može nastati brz i nagao gubitak u težini i pogoršanje opšteg stanja. Inače, terapija je obično nepouzdana i neefikasna. Trudnicama se preporučuje da drže čisto usnu duplju i da je povremeno ispiraju blagim adstrigentnim rastvorima, uključujući i tanin. U izvesnim prilikama žena sama pronađe koja joj hrana odgovara, te je rado uzima. U težim slučajevima, ponekad je potrebno da se bolesnica rehidrira intravenski. Samo izuzetno, kod veoma teških slučajeva ptijalizma, može se stanje trudnice u tolikoj meri pogoršati da dolazi u obzir i prekid trudnoće.
Pored ptijalizma, kod trudnica za sve vreme trudnoće, mogu se javiti i druge digestivne smetnje. Ipak se mnogo češće javljaju na početku graviditeta i kod najvećeg broja trudnica obično spontano iščezavaju do kraja trećeg meseca. Kod manjeg broja žena digestivne smetnje u to doba su toliko ispoljene da je potrebno, ili čak neophodno, sprovesti odgovarajuće lečenje. Prema težini kliničke slike, digestivni poremećaji u ranoj trudnoći javljaju se u tri klinička oblika: laki, srednji i teški. Zbog toga što do danas nisu ustanovljeni uzroci povraćanja u trudnoći, postoje brojne teorije kojima je pokušano da se objasni nastajanje ovog ozbiljnog oboljenja.
Pored psihogenih faktora, kojima se pridaje značajna uloga u ovim stanjima, postoje i druge nepotvrđene pretpostavke. Jedna od njih je poremećena hormonska ravnoteža u organizmu trudnice u početku bremenitosti kada nastaje stvaranje znatnih količina horionskog gonadotropina i, u izvesnoj meri, depresija funkcije kore nadbubrega. Pored ovoga, kao uzrok povraćanja u trudnoći pominju se i alergijski i toksični faktori izazvani produktima metabolizma hormona žutog tela, decidue ili trofoblasta.
Osim toga, uzrokom povraćanja u prvim mesecima trudnoće neki smatraju i nutritivne poremećaje, odnosno promene u metabolizmu, koje se u to vreme javljaju u organizmu bremenite žene (smanjenje glikogena u jetri, sniženje rezerve ugljenih hidrata).
Ove promene u organizmu trudnice najčešće su vrlo slabo izražene, te je i povraćanje retko i obično bez značaja. U svakom slučaju, nijedna od iznetih teorija sama po sebi ne može da objasni uzroke i mehanizam nastajanja povraćanja trudnice, što obavezuje lekare na dalja istraživanja.
Klinička klasifikacija vomitus matutinus je najlakši oblik ovog poremećaja, koji vrlo često kao jedan od znakova prati početak bremenitosti.
Jutarnje stuživanje i povraćanje (vomitus matutinus)
Jutarnje stuživanje sa eventualnim povremenim povraćanjem (vomitus matutinus), vrlo često se viđa u ranoj trudnoći, tako da se smatra jednim od nesigurnih znakova bremenitosti. I pored subjektivnih tegoba, vomitus matutinus bitno ne remeti zdravstveno stanje trudnica, niti utiče nepovoljno na dalji tok trudnoće. Posle kraćeg ili dužeg trajanja, obično najkasnije do kraja trećeg meseca bremenitosti, subjektivne tegobe trudnica nestaju i trudnoća normalno napreduje. Da bi im se olakšalo ovo stanje, preporučuje se da izjutra doručkuju još dok su u krevetu, a da u toku dana uzimaju male i česte obroke hladne i čvrste hrane.
Tečnost treba da uzimaju između obroka. Obično je već i to dovoljno da simptomi nestanu, te je druga terapija najčešće suvišna.
Emesis gravidarum (povraćanje trudnice)
Za razliku od jutarnjeg stuživanja emesis gravidarum. je ozbiljniji poremećaj, koji
ponekad može da remeti opšte stanje trudnice. To više nije znak trudnoce, već oboIjenje koje karakteriše svakodnevno učestalo povraćanje.
Takva trudnica povrati nekoliko puta na dan, ali još uvek može da uzima i zadržava hranu i uzetu tečnost, te njeno opšte stanje ne treba da zabrinjava Iekara. U mnogim slučajevima emesis gravidarum se dalje ne pogoršava, već se postepeno, obično posle trećeg meseca trudnoće, bez obzira na terapiju smiruje te nastaje spontana regresija bolesti.
Kod ovih trudnica ne treba, međutim, čekati da se stanje spontano popravi, jer u izvesnom procentu, umesto poboljšanja, može nastati opasno pogoršanje, kada i lečenje postaje teže i komplikovanije. Zato trudnice sa emesis gravidarumom treba lečiti. Lečenje se, pored mera koje su već pomenute kod trudnice sa vomitus matutinus, sastoji i u davanju lekova koji smanjuju osetljivost moždanih centara i time odstranjuju osećaj nagona za povraćanjem.
Ovo lečenje obično se sprovodi ambulantski, i to davanjem, pre svega, jednom do dva puta dnevno polovinu jedne tablete Klometola ili, pak, davanjem dva do tri puta na dan polovine jedne tablete Largaktila.
Largaktil je manje podesan, jer ima siabije antiemetično dejstvo, a uz to izaziva izraženu pospanost, što ženu čini nesposobnom za obavljanje uobičajene delatnosti.
Ukoliko je potrebno terapija se daje parenteralno.
Hyperemesis gravidarum (prekomerno povraćanje trudnica)
Emesis gravidarum, samo po sebi, nije naročito opasno stanje, ali se dešava da je ovaj stadijum bolesti samo uvod u mnogo težu kliničku sliku, nazvanu prekomerno povraćanje trudnice (hyperemesis gravidarum). Hiperemesis gravidarum je, u stvari, najteži oblik ranih digestivnih poremećaja u trudnoći.
Trudnica sa ovim poremećajem, povraća 15 do 20, pa i više puta na dan. Ona više ne može da unosi, zadržava ni da koristi bilo kakvu tečnu ili čvrstu hranu. Zbog toga i zbog stalnog povraćanja, ona naglo gubi u težini, malaksava i slabi. Nastaje dehidratacija njenog organizma, odnosno eksikacija njenih tkiva, kao i značajan poremećaj metabolizma. Nedostatak vitamina B,, potrebnog za razgrađivanje ugljenih hidrata u tkivu, može izazvati ozbiljno oštećenje u ćentralnom i perifemom nervnom sistemu, a neunošenje i nedostatak aminokiselina izaziva oštećenje jetre i poremećaj njene funkcije.
Na organima trudnice nastaju patološke promene, koje prate hronično gladovanje. Na važnim organima, pre svega na jetri, bubrezima i srcu javljaju se degenerativne promene koje mogu da dovedu do poremećaja funkcije ovih organa. Poremećaj funkcije jetre ispoljava se žuticom, hipoprotrombinemijom i eventualnom hemoragičnom dijatezom. Tome doprinose snižene vrednosti vitamina K i C i vitamina B kompleksa.
Organizam trudnice, pošto ne unosi i ne iskorišćava hranu iz spoljašnje sredine, troši svoje rezerve, u prvo vreme ugljene hidrate i masti a kasnije i belančevine. Kao posledica stalnih i upomih povraćanja i poremećenog metabolizma nastaje poremećaj acidobazne ravnoteže u smislu povišenja kiselosti. Balans tečnosti i elektrolita duboko je poremećen. Organizam se brani i zbog toga se u mokraći javljaju ketonska tela i aceton. Bolesnica postaje subikterična. Njena koža i vidljive sluzokože su suve, jer je trudnica dehidratisana. Zbog velikog gubitka tečnosti iz organizma u krvotoku dolazi do hemokoncentracije. U perifernoj krvi trudnice broj eritrocita je povećan, procenat hemoglobina povišen, a vrednosti hematokrita veće. Ovakva krvna slika nije odraz pravog stanja bolesnice.
Pročitajte više o Kožnom oboljenju kod trudnica
Digestivni poremećaji u trudnoći – Simptomatologija:
Pored već iznetih promena koje se mogu dokazati kliničkim pregledom i laboratorijskim analizama, kod trudnice se zapaža i brzo gubljenje težine i gubljenje snage. Zbog toga je ona malaksala, ispijena, mršava i tamno bleda. Njena koža je suva sa izvesnom primesom žutice. Usnice su joj ispucale, jezik obložen, a dah miriše na aceton. Puls je ubrzan, više od 100 u minutu, a krvni pritisak je nizak. U odmaklom stadijumu mogu da se jave subfebrilne temperature. U takvoj situaciji može doći do intrauterine smrti ploda, što je praćeno spontanim pobačajem, ubrzo posle toga nastupa vidno poboljšanje stanja bolesnice i njeno ozdravljenje.
Pročitajte i članak: Psihički poremećaji u trudnoći i babinjama
Ako, pak, do toga ne dođe i ako se takvoj bolesnici ne pritekne u pomoć, ona pada i u komu i dolazi do egzitusa. Srecom, danas su takvi ekstremno teški slučajevi, ako uopšte i postoje, izvanredno retki. Retki su čak i prekidi trudnoce zbog prekomemog povracanja, ukoliko nije u pitanju neželjeni graviditet, jer se odgovarajučom terapijom stanje žene relativno lako može da poboljša, a trudnoca da nastavi.
Terapija:
Prva terapijska mera je da se trudnica obolela od prekomernog povracanja što hitnije stavi u bolesničku postelju. Već samo izdvajanje iz svakodnevne sredine i oslobađanje od svakodnevnih životnih briga i teškoća utiče veoma povoljno na tok bolesti i stanje bolesnice. Osim toga, kod trudnice treba razgovorom otkloniti strah od trudnoće i nastojati da ona prihvati činjenicu da je bremenita i da treba da rodi. Ovo je veoma važno, jer kod trudnica sa hiperemezom, često i bez učešća njihove svesti, odnosno podsvesno, postoji otpor protiv postojeće trudnoće. Kod mnogih takvih osoba dovoljno je psihičkim uticajem odstraniti taj otpor i trudnoća će se nastaviti bez ikakvog drugog lečenja.
U praćenju trudnica sa ispoljenim simptomima hiperemeze svakodnevno treba kontrolisati telesnu težinu i meriti diurezu. Pre početka bilo kakvog lečenja, ili istovremeno sa njim, gravidnim ženama treba parenteralno tj. intravenski nadoknaditi izgubljenu tečnost, elektrolite i vitamine.
Uporedo s tim, antiemetičkim i sedativnim sredstvima treba otkloniti nagon za povraćanje. U terapiji trudnica sa hiperemezom najbolje se do sada pokazao largaktil, a naročito stemetil. Isto tako, kod lakših oblika bolesti sa uspehom se mogu davati i antihistaminska sredstva.
Stemetil treba prvih dana, dok ne prestane povraćanje, davati u obliku svećica rektalno. Posle toga nastavlja da se daje dva do tri puta dnevno po jedna tableta 5-10 miligrama i oralno. Prvih dana tečnost i elektroliti u vidu
fiziološkog rastvora i glikoze obogaćenih vitaminima B i C daju se intravenski. Kad povraćanje prestane, prelazi se na oralni način aplikacije tečnosti i na normalnu ishranu.
Terapija largaktilom, koja se danas relativno retko koristi, sprovodi se u početku intravenskim davanjem kap po kap fiziološkog rastvora u koji se doda 50 mg largaktila sa B i C vitaminima. Obično se largaktil daje u infuziji kap po kap. Ova terapija se sprovodi nekoliko dana sve dok bolesnica ne prestane da povraća, pa se prelazi na oralno davanje largaktila 2 ili 3 puta dnevno po jedna tableta od 25 mg. Terapiju stemetilom ili largaktilom ne treba prekidati odmah po iščezavanju simptoma, jer postoji mogućnost recidiva.
U slučaju recidiva, treba terapiju ponoviti.
Zbog sporednih dejstava: pre svega palpitacije, pada krvnog pritiska i pospanosti koju izaziva pri parenteralnom davanju, largaktil se danas ređe koristi. Umesto njega zbog veoma jakog antiemetičkog dejstva u leČenju hipermeze sve se više upotrebljava stemetil, kojim se postižu odlični rezultati. Ova terapija može se dopuniti antihistaminicima.