Zapaljenje slepog creva u trudnoći nije retko oboljenje. Prema izvesnim autorima, ono se srece jednom u 2 000 porođaja. Obično se javlja kod žena koje su i ranije imale znake hroničnog apendicitisa. Češče se viđa do šestog meseca, a ređe u kasnijim mesecima trudnoće.
Može, veoma retko, da se javi i u porođaju ili ranom puerperijumu. U dijagnostičkom pogledu je interesantno da su izvesni simptomi promenjeni, odnosno manje karakteristični, što u velikoj meri otežava postavljanje dijagnoze. Izvesni klasični simptomi koji ukazuju na apendicitis kod negravidnih žena, kao što su osećaj mučnine, gađenja, pa čak i povraćanja, često prate trudnoću u prvim mesecima gestacije, pa iz toga proističu značajne diferencijalno-dijagnostičke teškoće između ova dva stanja.
U to vreme kod trudnica postoji hiperemija organa male karlice (povećanje količine krvi), pa se razlika između aksilarne i rektalne temperature takođe teško može koristiti u dijagnostičke svrhe. Isto važi i za vrednosti sedimentacije eritrocita i broja leukocita, koje su i kod trudnica redovno donekle povišene. Prema tome, kao najvažniji simptomi apendicitisa, pored već pomenutih, ostaju bol u abdomenu i mišićni defans.
Ne treba zaboraviti da se posle trećeg meseca bremenitosti, usled odizanja cekuma i crevuljka gravidnom matericom, tačka bola pomera naviše prema rebarnom luku, utoiiko više ukoliko je u pitanju starija trudnoća, a defans trbušnog zida gubi svoje klasične karakteristike, te je više elastičan a ne čvrst kao daska, kako se viđa kod apendicitisa izvan trudnoće. Od ostalih simptoma, i u odmakloj kao i u ranoj trudnoći, redovno su prisutni muka sa gađenjem i povraćanjem, povišena temperatura i leukocitoza. Pri tome kod akutnog apendicitisa u trudnoći često može nastupiti spontano prekidanje bremenitosti.
Apendicitis Dijagnoza
Dijagnoza apendicitisa u trudnoći nije laka, pa se zato priličan procenat ovog oboIjenja dijagnostikuje tek po perforaciji apendiksa i pojavi znakova difuznog peritonitisa. Diferencijalno-dijagnostički, zbog izvesne sličnosti u kliničkim manifestacijama, apendicitis u trudnoći treba razlikovati od akutnog, subakutnog i hroničnog adneksitisa, od parametritisa, rupture hidroi piosalpinksa, rupture ovarijalnih cističnih tumora, cistopijelitisa, torkvacije manjih adneksnih tumora ili desne adnekse u celini, a u kasnijoj trudnoći i od holecistitisa i holelitijaze.
Dijagnoza se naročito teško postavlja u porođaju ili ranom puerperijumu, jer su tada simptomi maskirani materičnim kontrakcijama, odnosno drugim propratnim znacima babinja. Pažljivo uzeta anamneza uz dobro obavljen klinički pregled i uz pomoć laboratorijskih analiza, pomaže lekaru da na vreme ustanovi pravu prirodu nastalog oboljenja. Čim se prebrode diferencijalno-dijagnostičke teškoće i postavi dijagnoza akutnog apendicitisa kod trudnice, bez oklevanja treba operativno intervenisati.
Isto važi i ako se dijagnoza akutnog apenđicitisa postavi u samom porođaju ili u babinjama. I tada je neophodno što pre intervenisati apendektomijom, kako bi se izbegla perforacija i generalizacija inflamatornog procesa na celu trbušnu duplju.
Zanima vas detaljno praćenje i analiza Trudnoće po nedeljama? Pogledajte našu rubriku OVDE