Povrće je izvor vitamina, minerala i dijetnih vlakana!
Nažalost, mnogo je roditelja kojima je dosta teško da privole decu da pojedu makar malo povrća, a još teže da to bude svakodnevno. Takođe je važno da deca u toku nedelje jedu raznovrsno povrće: tamnozeleno (brokoli, zelje, spanać i zelenu salatu), narandžasto (šargarepu, tikvu, bundevu), suva sočiva i zrnasto (kukuruz, grašak, pasulj) kao i drugo povrće (karfiol, celer, krastavac, paradajz, tikvice). Posle druge ili treće godine deci se može davati mleko sa dva procenata masti umesto punomasnog. Ishrana deteta treba da liči na ishranu ostatka porodice, sa tri obroka i dve užine svakog dana. Treba ograničiti unos mlečnih proizvoda na 0.5 -0.7l i sokova 0.2 – 0.3l.
Dajte deci mogućnost da biraju!
U početku ponudite male obroke i imajte na umu da neki mali izbirljivci neće ni probati novo povrće sve dok ga ne vide najmanje 10 puta na tanjiru.
Ohrabrujte decu da redovno jedu, pogotovo doručak!
Istraživanje je pokazalo da su osobe koje doručkuju generalno mršavije. Jer, ako se doručak preskoči, telo ponekada može da bude bez hrane i 12 do 18 sati, nakon čega sledi uzimanje preobilnih obroka. A nagle energetske zalihe u organizmu skladište se u masno tkivo. Organizam koji nema stalan i siguran priliv energije i hraniljivih stvari razvija nepoželjne metaboličke navike, a telo ni u stanju izgladnelosti, ni u stanju prezasićenosti ne daje svoj maksimum. Ne zaboravite da je detetu između prve i druge godine života potrebno od 900 i 1.000 kalorija dnevno.
Ne terajte decu da pojednu sve iz tanjira!
Deca se brzo umore od istog ukusa, pa pojedu samo pola svog obroka tvrdeći da su siti, ali i dalje hoće kolač.
Izbegavajte da određenu hranu koristite kao nagradu!
Drugim rečima govoreći deci da mogu da pojedu slatkiše ako prvo pojedu povrće jednostavno pravite slatkiše još poželjnijim, a povrće još nepoželjnijim.
Obroci u društvu.
Pored toga što su od presudnog značaja za psihosocijalni razvoj deteta, porodični odnosi imaju veliki uticaj i na formiranje detetovih nutritivnih navika. Porodične navike u ishrani uglavnom utiču na dete dok je još malo, a kada poraste, presudan je uticaj druge dece. Ako dete ide u vrtić, obroci sa drugarima iz vrtića pomoći će čak i najprobirljivijima da prihvate razne vrste hrane.