Današnja tema HSV i trudnoća … Herpes simplex virus spada u grupu DNK virusa i izaziva infekciju koja je u poslednje vreme relativno česta.
Postoje dva tipa herpes simplex virusa koji mogu biti uzročnici infekcije. Tip I izaziva infekciju uglavnom usne sluzokože (stomatitis, gingivitis, faringitis), a tip II infekciju genitalnog trakta. Po pravilu infekcija izazvana virusom tipa I prenosi se dodirom, a infekcija virusom tipa H prenosi se polnim odnosom.
Međutim, u retkim slučajevima i jedan i drugi tip virusa mogu izazvati infekciju na bilo kom đelu tela. Infekcija se može javiti kao primama i sekundarna. Posle primarne infekcije virus dospeva u dorzalne ganglione i ostaje u latentnom stanju. Ako dođe do slabljenja odbrambenih snaga organizma stvaraju se uslovi za reaktivaciju virusne infekcije. Uzrok tome su fizički i psihički stresovi, oštečenja tkiva i druga stanja koja slabe imuni sistem. I primarna i sekundarna infekcija mogu proteći nezapaženo asimptomatski, ili izazvati uočljive simptome bolesti simptomatski.
Inkubacija traje dva do deset dana kada se javljaju simptomi bolesti: brojne izrazito bolne vezikularne promene na koži vulve i sluzokoži vagine i grlića često praćene limfadenopatijom. Vezikule uskoro ulcerišu, pretvaraju se u kraste koje se potom suše i otpadaju. Sa obolelog mesta virus nestaje posle 12 dana. Kod oko polovine bolesnica sa primarnom infekcijom može se javiti reinfekcija. Simptomi reinfekcije su znatno blaži i trajanje bolesti je kraće nego kod primarne infekcije.
U trudnoći takođe može doći do primarne infekcije herpes simplex virusom. To se češće viđa kod trudnica sa niskim životnim i zdravstvenim statusom. Ako je trudnica inficirana heipes simplex virusom, infekcija se može preneti na plod na tri načina: ushodnim putem iz donjih partija genitalnog trakta izazivajući horioamnionitis, krvotokom preko posteljice kod viremije i u toku druge faze porođaja.
Intrauterina infekcija ploda herpes simplex virusom praćena je ozbiljnim komplikacijama. U prvim mesecima trudnoće vrlo često dolazi do spontanog pobačaja (čak i do 50% ukoliko je primarna infekcija). Spontanom pobačaju u veiikom broju slučajeva prethodi uginuće začetka ili ploda. U ovom periodu mogu se zapaziti promene na centralnom nervnom sistemu i očima. U trećem trimestru primarna infekcija može izazvati zastoj u rastu ploda i prevremeni porođaj.
Ako infekcija nastane u terminu porođaja u 40 % slučajeva i plod je inficiran, a u 20 % slučajeva može doći do smrti ploda ili teških oštećenja jetre i do neuroloških poremećaja. Plod se rađa sa najtežim oblicima oštećenja ako do intrauterine infekcije dođe transplacentarnim putem u periodu organogeneze (mikrooftalmija, mikrocefalija, psihomotorna retardacija). U toku porođaja, pri prolazu kroz porođajni kanal, virusnom infekcijom zarazi se nešto manje od polovine novorođenčadi.
Oko 50 % njih umire, a od preživelih skoro polovina teško oboli. I kod novorođenčadi simptomi bolesti se javljaju posle perioda inkubacije od 2 do 10 dana.
Bolest počinje nekarakterističnim prodromalnim simptomima: visoka temperatura, gubitak apetita, konvulzije, žutica, trombocitopenija, a prepoznaje se tek pošto se jave karakteristične promene na koži. Nastaju oštećenja: mozga, organa čula vida, jetre i nadbubrega.
Dijagnoza HSV i trudnoća
Dijagnoza se postavlja na osnovu detaljne anamneze majke, pregleda i laboratorijskih nalaza. U prilog primarne infekcije govori nalaz specifičnih anti-HSV IgM antitela. Na reinfekciju ukazuje visok nivo IgG antitela. Njihova vrednost treba da je četiri puta viša od vrednosti dobijenih prethodnim merenjem.
U akutnoj fazi bolesti treba sprovoditi rigoroznu ličnu higijenu sa upotrebom analgetika i lokalnog anestetika.
U teškim oblicima primarne infekcije indikovana je upotreba Acyclovira koji je inhibitor virusne timidin kinaze. Na taj način on ublažava simptome i sprečava razmnožavanje virusa. Ovaj medikament ne treba koristiti u lakšim oblicima bolesti zbog mogućeg toksičnog dejstva.
Porođaj se može obaviti vaginalnim ili abdominalnim putem. Pre odluke treba pažljivo pregledati vaginalnu i cervikalnu sluzokožu i kožu stidnice. U odsustvu virusnih promena na genitalijama treba se odlučiti za vaginalni porođaj. U ostalim slučajevima kod prisutnih virusnih lezija na genitalnim organima, porođaj treba završiti carskim rezom. Carski rez treba raditi i u slučajevima prevremenog prsnuća vodenjaka uz podsticanje sazrevanja fetalnih pluća davanjem trudnici Dexametazona.
Obolelu porodilju treba izolovati od ostalih babinjara. U vreme podoja novorođenče treba zaštititi tako što će majka da koristi: kapu, masku i rukavice u dodiru s njim. Ovo zbog toga što obolela majka može i posle porođaja da inficira novorođenče herpes simplex virusom.