Hiperkalijemija ili povećanje kaliemije izazvano je u toku svih sekundarnih poremećaja ćelijskog metabolizma, na primer, u acidozi ili dehidrataciji ili svih razaranja koja dovode do oslobađanja intraćelijskog K+.
Etiologija
- Nedovoljno izlučivanje kalijuma zbog insuficijencije bubrega, nadbubrežnih žlezda ili primene diuretika (kao što je Aldakton);
- Prelazak kalijuma iz tkiva u plazmu, u tkivnim oštećenjima, u davanju lekova (digitalis), u acidozi;
- Prekomerno unošenje kalijuma najčešće tokom primene infuzija soli kalijuma.
Klinička slika
Srčane aritmije su najčešća manifestacija hiperkalijemije. Na EKG-u se vide visoki T talasi, produženje PR intervala, potpuni blok i pretkomorska asistolija. U daljem pogoršanju stanja, dolazi do treperenja komora i prestankom rada srčanog mišića. Moguće su i promene skeletne muskulature (mišićne paralize).
Hiperkalijemija Terapija
Ako je koncentracija manja od 6,5 mmol/l, ista se manifestuje jedino visokim T talasom na EKG-u i predstavlja osrednju hiperkalijemiju. Terapija se kreće, od uklanjaja uzroka (na pr. isključenje diuretika), do uključivanja kalcijuma (10 do 30 ml 10% kalcijum glukonata) i 10% rastvora glikoze, koja povlači K+ u ćeliju.