Hipoplaziju grlića sa potpunom atrezijom obično prati rudimentaran uterus. Tu je grlić predstavljen malenim čvorom fibrozno-mišićnog tkiva, potpuno nckanalisanim, tj. bez centralnog kanala. On je cvrst i solidan.

 

Hipoplaziju grlića sa potpunom atrezijom obično prati rudimentaran uterus. Tu je grlić predstavljen malenim čvorom fibrozno-mišićnog tkiva, potpuno nckanalisanim, tj. bez centralnog kanala. On je cvrst i solidan. Ova anomalija je veoma retka. Mnogoje češća delimična atrezija giiića. U takvim slučajevima mesto srašćenja obično se nalaZi u predelu istmusa, pri čemu se kroz spoljno ušće može ući sondom do izvesne dubine. No, atrezija može biti (i često jeste) lokalizovana na samom spoljnom ušću giiića. Ukoliko je pritom materica razvijena u tolikoj meri da menstrualna funkcija postoji, pri redovnim menstruacijama sakuplja se menstrualna krv iznad mesta atrezijc, dovodcći do pojavc hematometre i eventualno hematosalpinksa. Kod hematometre uterus vremenom postane elastično-napeta lopta, ispunjena gustom, viskoznom tamnocrvenom krvi žitko-pekmezaste konzistencije. .Povećan uterus se već spoljnim pregiedom može napipati iznad simfize. Ako se na hematometru nadoveže i hematosalpinks, onda se, pored povećanog uterusa, palpiraju sa jedne ili sa obe stranekobasičasti, elastično-napeti tumori, tj. menstrualnom krvlju ispunjeni i rastegnuti jajovodi.
Kod manjcg stepna hipoplazijc materice, gde je lelo materice po veličini između uterusa pubescensa i normalnog, može se takođe naići na hipoplastičan, koničan grlić sa spoljnim ušćem jedva vcćim od čiodnog uboda i sa izraženom antefleksijom tela. Oblik i veličina grlića matericc, sami po sebi, nemaju klinički značaj, ali njihova osobenost ukazuje na verovatnoću da je telo materice hipoplastično i u hiperantcfleksiji. Ova stanja materice su vrlo često praćena privremenim ili trajnim sterilitetom i dismenorejom kao kliničkim manifestacijama.
Iako je izražena hipoplazija materice čcsto udružena sa ncplodnošću, kod ovakvih bolesnica treba biti uporan u sprovođenju konzervativnog nadražajnog i, po polrebi, hormonskog stimulisanja jajnika i materićc, jcr sc dešava da i pacijentkinjc za koje i lekar više ne veruje da će začeti, ipak ostanu brcmenite. Zbog toga trcba biti viio oprezan u davanju negativne prognoze.
Sem ovoga, može postojati još jedan tip hipoplazije materice. Tu se obično srećc izražena hiperantefleksija materice sa hipoplazijom prednje usne grlića. Grlić je hipoplastičan, a spoljno ušće stenozirano. Ovde je stenoza samo pratilac opšte hipoplazije genitalnog trakta. Vaginalni deo grlića je koničan, gotovo šiljal.
Kod žena sportista, rpbustnih i dobro građenih, česta je pojava hipoplastične materice sa normalno razvijenim grlićem. Nedovoljno razvijeno telo materice obično je retrovertirano, a vaginalni svodovi su plići.
Pokalkad se suženjc cervikalnog kanala možc naći i kod golovo normalnih materica, sa inače dobro razvijenim grlićcm. U lakvim slučajcvima suženje možc biti naročito izražcno u predelu unutrašnjeg ušća, koje čvrsto steže materičnu sondu pri pokušaju sondiranja.
Iako retka, može da se nađe i kongenitalna eiongacija grlića. U takvim slučajevima grlić je obično izdužen* oštro koničnog oblika i dopire do introitusa, a katkad čak i prelazi ušće vagine. To stanje se pogrešno može uzeti za spad ili ispadanje materice. Običnim ginekološkim preglcdom, međutim, nije teško usianoviti pravu prirodu anomalije.