Autor: Marija Šarović, 17.11.2012.
Kim je dvogodišnja biljka iz porodice Apieciae ili Umbelliferae, a ime roda potiče od grčkog kar ili kare, što znači glava, zbog izgleda cvasti. Druga narodna imena su varijante ovog najčešćeg (kimijen, kimin, kimlin, kimljen, karun, kmin, kom, krop, kumin, kuminak, pitomi, poljski kim). Kim nije osetljiv na mraz i raste po livadama, najviše planinskim, pašnjacima, utrinama, pored puteva. Droga potiče samo od gajene biljke, jer je ona čista i boljeg kvaliteta. Odgovaraju mu hladna, vlažna, sunčana ili polusenovita mesta, a od tipova zemljišta podnosi gotovo sve, od peščanih do glinenih.
Specifičnost kima je da je urođen svim delovima Evrope, ali ga ima čak i u Sibiru, Turskoj, Iranu, Indiji i Severnoj Africi. Međutim, kultivacija je ograničena na pojedine oblasti u Engleskoj, Holandiji, Finskoj, Rusiji, Norveškoj i Maroku. Holandija gaji i izvozi daleko veće količine kima od bilo koje druge zemlje. Tucakov piše da naša zemlja ima sve uslove za proizvodnju najboljeg kima, i da ga kod nas treba gajiti već i zato što ga uvozimo. S obzirom na bolju zemlju i veći broj sunčanih dana, naš kim, morač, anis i druge mirisne biljke, kaže Tucakov, boljeg su kvaliteta od onih iz hladnih, tmurnih, maglovitih i vlažnih zemalja severozapadne Evrope.
Kim cveta rano, prvi među štitonošama; mali beli ili žućkasti cvetovi pojavljuju se maja sve do jula. Cvetovi su hermafroditski (tj. imaju i muške i ženske organe), a biljka je samooplođujuća. Plod koji zri od jula do avgusta je tamnobraon, ovalan ili eliptičan i bere se kada je sasvim zreo. Jestivi delovi biljke su plod (koji je i u najširoj upotrebi), list i koren. Upotrebljava se plod, a ne seme, kao što se često netačno navodi. Kada se izgnječe, plodovi odaju prijatan, aromatičan miris i imaju prijatan ukus. Plod ima ponešto biberast, ljutkast i opor ukus i miris, a cela biljka miriše.
Kim sadrži 3-7% etarskog ulja (oleum carvi aetheroleum), od čega preko 65% karvona, kojeg ima i u uljima mirođije i kumina, i oko 30% terpena limonena. Sadrži još i flavonoide, proteine (do 20%), ugljenje hidrate (do 20%), masno ulje, tanin, belančevine, kalcijum oksalat, šećer, sluzi, smole, celulozu, vosak. Na 100 grama, plod sadrži 333 kalorije, 10 g vode, 20 g proteina, 14.5 g masti, 50 g karbohidrata, 12,5 g vlakana, 6 g pepela, minerale (689 mg kalcijuma, 568 mg fosfora, 16,2 mg gvožđa, 258 mg magnezijuma, 1351 mg potasijuma, 5,5 mg cinka), vitamine (363 IJ vitamina A, 0,383 mg tijamina, 0,379 mg nijacina).
Kim je stomahik, spazmolitik, karminativ, holagog, aperitiv, emenagog, ekspektorans, a u ajurvedi i stimulans. Koristi se kod dispeptičkih problema kao što su blage kolike, napetost i nadutost. Daje se bebama protiv grčeva. Takođe poboljšava i pokreće menstrualni tok, ublažava materične grčeve, podstiče lučenje mleka i rad mlečnih žlezda kod dojilja. Treba ga koristiti kod kolike praćenje nadimanjem, posebno kod odojčadi, a i kao sredstvo za umirenje stomaka nakon uzimanja lekova koji mogu da izazovu mučninu.
Spremanje čaja od kima
Čaj se priprema i koristi u istim razmerama i u iste svrhe kao i morač – za olakšanje stomačne napetosti, kod oticanja stomaka, spuštenih organa utrobe i nabreklosti celoga trbuha koristi se čaj u dozi od 25-30 g na litar vode, ili 6 g na jednu šolju. Ili, jednu čajnu kašiku zdrobljenog kima (za decu pola kašike) treba preliti ključalom vodom, ostaviti da stoji 5-10 minuta, procediti i piti polako, u malim gutljajima. Čaj se može pripremiti i sa mlekom, a u tom slučaju veća je iskorišćenost aktivnih supstanci, jer se etarsko ulje kima dobro rastvara u mlečnoj masnoći.
Odvar se pravi ovako: jedna čajna kašika na pola šolje vode se kratko prokuva, ostavi poklopljena 10 minuta i procedi. Pije se šolja do šolja i po na dan, u gutljajima. Može se piti i u vinu, takođe protiv nadimanja.
U stara vremena kim se široko upotrebljavao kao karminativni liker i preporučivao se kod dispepsije i čak kod simptoma koji prate histeriju. Deluje kao tonik i prijatan je stomahik. Destilovana voda od kima koristan je lek kod nadimanja i grčeva kod odojčadi. Za odojčad i decu se može napraviti i hladan sladak napitak, od oko 30 grama zdrobljenog ploda kima, koji se ostavi da odstoji 3-6 sati. Svaki napitak sa kimom njen najmlađima može se i zasladiti, najbolje medom, kako bi ga dete lakše popilo. Daje se u količinama od jedne do tri čajne kašičice.
Plod kima, bogat proteinima i mastima, može se jesti sirov ili kuvan. Često se žvaće sirov nakon obroka da zasladi dah i olakša gorušicu posle obilnih obroka; kaže se da ovako upotrebljen kim donosi gotovo trenutno olakšanje kod lošeg varenja. Koristi se i kod bronhitisa i čest je sastojak sirupa protiv kašlja, posebno za decu. Samleveni plod od kog se pravi kašasta obloga pomaže da modrica izbledi. U istočnjačkim farmakopejama kim je takođe i poznat i cenjen kao lek. Tako se u tibetanskoj medicini plodu kima pripisuje neprijatan i oštar ukus, ali i svojstvo da zagreje (kao i u ajurvedi), a koristi se kod slabosti vida i gubitka apetita. Nemačka farmakopeja odobrava kim za lečenje dispepsije. Često se daje zajedno sa drugim biljkama koje deluju kao stomahici i karminativi, pre svega sa anisom, moračom, kamilicom, nanom, mirođijom.
Koren kima takođe je jestiv i podseća na paškanat, iako je mnogo manji. Kada su mladi, tvrdi Parkinson, korenovi su čak i boljeg ukusa od paškanata. Mleven, pomešan sa mlekom i dodat testu za hleb, koren kima bio je sastojak hleba koji su jeli još Valerijevi vojnici.
Blagotvoran začin
Kao začin ima blagotvorno dejstvo na apetit i varenje, kao i mnoge druge biljke koje se upotrebljavaju u kulinarstvu. Mleveni i celi plodovi kima koriste se u jelima koja se ne kuvaju, za salate (posebno kao dodatak salati od cvekle, a može i sa kiselim kupusom), namaze i sireve. Ceo plod se koristi za pripremu raznog peciva, crnog hleba, za jela od kiselog kupusa, krompira, svih vrsta masnog mesa, ribe, za krem-supe, gulaše. Zbog svog specifičnog, oporog ukusa, slabo podnosi druge aromatične začine osim crnog bibera i soli. Parkinson pominje i da se kim zbog dobrog ukusa često i rado upotrebljava kao dodatak hlebu, pečenom voću, kolačima. Od njega se prave i pastile koje se uzimaju kod prehlade ili vetrova. Pominje se kao jelo u Šekspirovom Henriju IV, a i danas se tradicionalno služi uz pečene jabuke u Škotskoj i Engleskoj. Na Zapadu se njime uobičajeno posipaju kolači; u Nemačkoj ga seljaci dodaju sirevima, kupusu, supama i domaćem hlebu, a u Norveškoj i Švedskoj je hleb sa kimom u širokoj upotrebi. Esencijalno ulje semena kima koristi se da poboljša ukus sladoleda, bombona, sokova itd. Najvažniji je sastojak likera nazvanog po njemu (Kümmel). Koren se koristi kuvan, a listovi sirovi. Mladi listovi su mnogo manje pikantni od ploda i dobri su za salatu, a ukusa su nalik na peršun ili mirođiju. U proleće se mogu dodavati supama radi aromatičnog ukusa. Stariji listovi mogu se kuvati kao spanać. Lišće biljke ima slična svojstva kao i plod, i od njega se može dobiti i slično ulje.
Etarsko ulje
Etarsko ulje kima podstiče rad želuca i žuči. Deluje umirujuće na creva, ublažava grčeve, oslobađa gasove. Karvon, najdominantniji sastojak ulja, ima jako dejstvo na crevne bakterije. Kod nadutosti s jakim grčevima i tegoba sa crevima, ulje kima se može koristiti i za obloge (ukoliko je esencijalno, naravno, mora biti razblaženo nekim baznim uljem). U iste svrhe koristi se i kod porodilja jer ublažava bol izazvan grčevima. Za vreme dojenja povećava količinu mleka, preko koga deluje umirujuće i na novorođenče. Može se koristiti u svakoj dijeti. Etarsko ulje kima je bistra, bezbojna ili bledožućkasta tečnost izrazitog mirisa na karvon i aromatičnog ukusa. Iskorišćeni plod, nakon destilacije ulja, sadrži velike postotke proteina i masti, pa se koristi kao stočna hrana.
Ulje kima je topao rastvorivi stimulans i karminativ. Često se koristi da bi se izbegla mučnina izazvana drugim lekovima. Ulje kima sadrži, kao i ulje origana, karvakrol, a on ublažava zubobolju. Ako se stavi na parče pamučne tkanine i u šupalj zub, navodno donosi trenutno olakšanje bolova.
Terapeutska dejstva ulja kima su mnogobrojna. Osim onih već navedenih, koja važe i za plod kima, ovo ulje ima i antihistaminsko (antialergijsko), antiseptično, adstringensno, kardijalno, dezinfektivno, diuretičko i vermifugalno svojstvo.
Ulje kima ublažava mentalnu iscrpljenost, a istovremeno deluje umirujuće i na stomak, nervozu stomaka, koliku, nadimanje i želudačne grčeve. Kao ekspektorans pomaže kod bronhitisa, bronhijalne astme i kašlja. Od pomoći je i kod upale grla i laringitisa, a povoljno deluje i na urinarni trakt i pomaže da se putem urina oslobode toksini. Dojilje ga koriste da poboljšaju mlečnost, a kod žena ume da pomogne i kod bolnih menstruacija. Vrlo je delotvorno u obnavljanju tkiva i korisno je kod masne kože; pomaže da modrice izblede, pomaže kod čireva i može se čak koristiti pri čišćenju inficiranih rana. Olakšava svrab i pomaže da se iščiste akne, kao i kod problema sa kožom glave. Kod lošeg varenja praćenog nadimanjem, koristi se od jedne do četiri kapi esencijalnog ulja na malo šećera, ili sa kašičicom vode. Kod već razblaženog ulja doze su veće. Esencijalno ulje kima koristi se u kozmetičkoj industriji, ali i kao sredstvo protiv parazita.
Premda ulje kima nije otrovno, može izazvati iritaciju kože ako se nanosi u visokoj koncentraciji, što posebno važi za etarsko ulje. Poznati rizik ulja kima je i psihotropni sastojak miristicin, zbog čijeg prisustva kod prekomerne upotrebe može doći do oštećenja bubrega i jetre.