Leukemija vlasastih ćelija je retka maligna bolest krvi koju karakterišu abnormalnosti B limfocita (bela krvna zrnca). Koštana srž stvara “oštećene” limfocite – “dlakave”. Ćelije se tako nazivaju jer imaju tanka izbočenja na njihovoj površini koja liče na kosu.
Sinonimi: HCL, Tricholeukaemia, Leukemična Retikuloendotelioza
Uopšteno
Leukemija vlasastih ćelija je retka maligna bolest krvi koju karakterišu abnormalnosti B limfocita (bela krvna zrnca). Koštana srž stvara “oštećene” limfocite – “dlakave”. Ćelije se tako nazivaju jer imaju tanka izbočenja na njihovoj površini koja liče na kosu. Prekomerno stvaranje i nakupljanje takvih “dlakavih” ćelija dovodi do nedostatka normalnih ćelija krvi (pancitopenija), uključujući abnormalno smanjenje određenih belih krvnih zrnaca – neutrofila (neutropenija), i trombocita (trombocitopenija). Oboleli najčešće osećaju umor, slabost, imaju povišenu telesnu temperaturu, gubitak težine, nelagodne osećaje u trbuhu (zbog uvećane slezine i jetre). Takođe, mogu biti podložni lakom nastajanju modrica, i teškim rekurentnim infekcijama. Tačan uzrok leukemije “dlakavih” ćelija još uvek nije poznat.
Znakovi i simptomi bolesti
Početak bolesti obično je postepen. Simptomi su specifični i uključuju osećaj opšte slabosti, umor, povišenu telesnu temperaturu, noćno preznojavanje, gubitak telesne težine. Pored toga, javljaju se bol i osećaj nelagodnosti u trbuhu zbog uvećane slezine (splenomegalija) i jetre (hepatomegalija). Postoji podložnost za lako nastajanje modrica. Takođe, pacijenti su pod rizikom od čestih infekcija, koje su neretko najozbiljnija komplikacija leukemije vlasastih ćelija.
Uzroci
Tačan uzrok bolesti još uvek nije poznat.
Specifični simptomi nastaju zbog abnormalne (prekomerne) proizvodnje nenormalnih “dlakavih” ćelija, koje se nagomilavaju u koštanoj srži, što rezultira nedostatkom tri glavne vrste ćelija krvi – crvenih i belih krvnih zrnaca, i trombocita. Crvena krvna zrnca (eritrociti) prenose kiseonik kroz organizam, bela krvna zrnca (neutrofili i limfociti) pomažu u borbi protiv infekcija, trombociti su neophodni za normalno zgrušavanje krvi.
Populacije pod rizikom
Leukemija vlasastih ćelija je bolest koja pogađa muškarce 4 puta više nego žene. Pogađa oko 6000 ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama. Svake godine se dijagnostikuje oko 600-800 novih slučajeva. Većina budu muškarci, stariji od 50 godina. Međutim, bolest se može javiti i kod mlađih, i kod žena.
Bolest je prvi put identifikovana i opisana u medicinskoj literature 1958.godine. Čini 1-2% svih slučajeva leukemije kod odraslih.
Povezani poremećaji
Leukemija je oblik maligniteta koji pogađa koštanu srž. Karakteriše je abnormalno, nekontrolisano nakupljanje malignih ćelija. Akutni oblici leukemije često rezultiraju niskim nivoom crvenih i belih krvnih zrnaca, i trombocita (pancitopenija).
Mijelofibroza je stanje koje karakteriše formiranje fibroze u koštanoj srži (koštana srž je sunđerato tkivo unutar kostiju tela, i odgovorno je za proizvodnju svih krvnih ćelija). Ovo stanje može se javiti i sekundarno, u poremećajima kao što je Policitemija Vera, u metaboličkim poremećajima, i hroničnoj mijeloidnoj leukemiji. Najčešće, uzrok mijelofibroze nije poznat (idiopatska mijelofibroza). Simptomi idiopatske mijelofibroze obuhvataju izrazito nizak broj eritrocita – anemiju, uvećanu slezinu i jetru (splenomegalija, hepatomegalija), gubitak telesne težine, slabost i umor, bol u trbuhu, bol u kostima i zglobovima.
Standardne terapije
Do nedavno, lečenje leukemije vlasastih ćelija podrazumevalo je hirurško uklanjanje slezine (splenektomija). Danas, kada pacijenti ne reaguju na terapiju lekovima, splenektomija je terapija izbora. Ali, to je retkost. Lekovi za hemioterapiju, posebno analozi purina, kao što su Kladribin i Pentostatin, su lekovi izbora kao početna opcija lečenja za većinu obolelih od leukemije vlasastih ćelija.
Kladribin (Leustatin) pokazao se efikasnim, i odobren je od strane FDA (Food and Drug Administration agency). Pentostatin odobrila je FDA za osobe koje ne reaguju na početnu terapiju. Prema istraživačkim studijama, pokazao je dugotrajan efikasan odgovor na lečenje.
2018.godine Lumoxiti (Moxetumomab Pasudotox-tdfk), odobren je za lečenje odraslih pacijenata sa čestim recidivima, koji su prethodno već primili dve sistemske terapije, uključujući terapiju purinskim nukleozidnim analozima.
Otprilike 10% ne odgovori na lečenje hemioterapijom. Pored toga, neki pacijenti ne mogu da uzimaju takve lekove, iz različitih razloga. U takvim slučajevima, primenjuje se biološka terapija. Koristi se Interferon alfa. Biološka terapija ima za cilj da direktno ili indirektno koristi imunski sistem (da ga stimuliše) protiv maligniteta. Interferon je protein (glikoprotein) koji organizam prirodno proizvodi za borbu protiv infekcija. Lečenje Interferonom alfa uglavnom podrazumeva svakodnevne injekcije do 6 meseci, posle čega slede injekcije održavanja 3 puta nedeljno.
Istraživačke terapije
Biološka terapija Rituksimabom korišćena je za lečenje pacijenata koji nisu reagovali na konvencionalnu terapiju. Rituksimab je antitelo koje se vezuje za “dlakave” ćelije. Lek je odobren za non-Hodgkinov limfom, i još uvek se proučava njegova dugoročna bezbednost i efikasnost za leukemiju vlasastih ćelija.
Interleukin-2 korišćen je na eksperimentalnoj osnovi za obnavljanje prirodnih aktivnosti ćelija ubica.
Lek Deoksikoformicin još uvek se koristi u kliničkim ispitivanjima na pacijentima sa leukemijom vlasastih ćelija.
Većina pacijenata sa leukemijom vlasastih ćelija nosi mutaciju gena BRAF (ove mutacije identifikovane su kod melanoma, i još nekih vrsta carcinoma). Vemurafenib, lek koji svojim mehanizmima cilja na te mutacije, odobren je od FDA za lečenje melanoma. Objavljeni su i pozitivni odgovori pacijenata sa “dlakavom” ćelijskom leukemiju, ali mnoga istraživanja su još uvek u toku.
Izvor: RareDiseases.org, MayoClinic.com
dr Katarina Milisavljević