Lofflerov sindrom ispoljava se kao migrirajuća plućna infiltracija praćena eozinofilijom u perifernoj krvi i ispljuvku.
Etiologija i patogeneza
Nastanak Lofflerovog sindroma može da bude vezan za senzibilizaciju na razne činioce. Osim larvi A. lubricoidesa, i larve drugih parazita pominju se kao prouzrokovači (Strongyloides stercoralis, Necator americanus, Fasciola hepatica), zatim
Entamoeba histolytica, više vrsta gljivica i, najzad, veći broj lekova. U velikom broju slučajeva uzročnik ostaje nepoznat. Promene u plućima odlikuje ispunjenost alveola eozinofikdm leukocitima i monocitima, a eozinofili infiltrišu i alveolne pregrade. U bronhiolama se stvaraju sluzni čepovi.
Klinička slika
Kada je u pitanju Lofflerov sindrom postoje akutni i hronični oblik bolesti; klinička slika može biti različita od blagih simptoma do teških promena koje ugrožavaju život bolesnika.
Akutni oblik nastaje naglo, s visokom temperaturom, drhtavicom i kašljem s iskašljavanjem male količine ispljuvka. Iskašljavanje krvi je retko, mada je Loffler opisao hemoptizije kao sastavni deo sindroma.
Na koži se često javlja svrab s alergijskom ospom različitog izgleda. Auskultacijom se u zahvaćenim delovima pluća može čuti oslabljen disajni šum s nestalnim pucketanjem. Mogu se javiti i astmatične tegobe s napadima gušenja i nalazom zviždanja pri auskultaciji. Rendgenski snimak pokazuje prozračne migrirajuće infiltrate u raznim delovima pluća. U perifemoj krvi i sputumu postoji izražena eozinofilija.
Hronični oblik sindroma češći je i nastaje posle ponavljanih akutnih epizoda. Simptomi su manje izraženi, ali naleti bolesti traju duže i ponavljaju se. Recidivi su često praćeni i ponavljanjem urtikarije na koži. A.uskultacijom se čuje oslabljeno disanje, a pucketanje je oskudno. Na rendgenskom snimku pluća uočavaju se gušće senke, koje ukazuju na fibrozne promene u plućima. U skladu s tim je i poremećaj plućne ventilacije restrikcijskog tipa.
Dijagnoza
Kada je uzročnik crevni parazit, od velike je važnosti podatak o tome u anamnezi, kao i pregled stolice. Jaja askarisa mogu se naći i u sputumu. U diferencijalnoj dijagnostici treba uzeti u obzir pneumoniju, tuberkulozu, sarkoidozu i limfoproliferativne bolesti.
Lofflerov sindrom Lečenje
Kada se otkrije uzrok, lečenje se usmerava prema etiologiji. Na primer, u slučaju askarijaze, lekovi su mebendiazol 100 mg dva puta dnevno u toku 3 dana ili piperazin 75 mg/kg (maksimalno 3,5 g) u toku 2 dana. Zatim se primenjuje simptomatska terapija, a u teškim kliničkim oblicima daju se i kortikosteroidi. U akutnom obliku daje se prednisolon u dozi 60 mg dnevno oko 10 dana, a zatim se doza smanjuje na 20 mg dnevno još 2-3 sedmice. Kadapostoje simptomi bronhijalne astme, dodaje se i bronhodilatacijska terapija.