Ultrazvučne metode. Ispitivanje perifeme arterijske cirkulacije pomoću ultrazvuka predstavlja najvažniju i najčešće primenjivanu neinvazivnu metodu. Metoda se zasniva na Dopplerovom efektu analizi eha, odjeka ultrazvučnog signala reflektovanog od strane mohilnih elemenata krvi u toku krvne struje.
Ultrazvučne metode. Ispitivanje perifeme arterijske cirkulacije pomoću ultrazvuka predstavlja najvažniju i najčešće primenjivanu neinvazivnu metodu. Metoda se zasniva na Dopplerovom efektu analizi eha, odjeka ultrazvučnog signala reflektovanog od strane mohilnih elemenata krvi u toku krvne struje. Reflektovane signale moguće je auskultovati, analizirati njihove krivulje, odrediti brzinu cirkulacije i veHčinu protoka. Međutim, merenje krvnog pritiska pomoću ove metode našlo je najveću primenu u angiologiji. Određuje se sistolni pritisak, pošto sepri stenozi jedne arterije smanjuje sistolni, a dijastolni pritisak ostaje nepromenjen. Ispitivanje ovom metodom se brzo savlada a dobijeni rezultati su veoma pouzdani.
Auskultacija ultrazvučnih signala vrši se na arterijama stopala ispod poveske postavljene na potkolenicu iznad članka. Pojava prvog ultrazvučnog signala po otpuštanju poveske označava sistolni perfuzioni pritisak. Ovaj pritisak se ne izražava apsolutnim vrednostima već količnikom koji je opisao Yao i koji se naziva indeks sistolnog pritiska na članku ASPI (Ankle Systolic Pressure Index)
Pritisak na arteriji tibialis anterior (posterior)
ASPI = : x 100.
Pritisak na arteriji brachialis
Normalno je pritisak veći od 1, s obzirom na to da je pritisak na donjim ekstremitetima veći od pritiska na gomjim. Pad indeksa označava smanjenje cirkulacijeu donjim ekstremitetima: umerena arterij ska insuficijencij a 0,5-0,9, ozbiljna arterijska insuficijencije <0,5, ishemički ulkusi <0,4.
Smatra se da ASPI ispod 0,9 potvrđuje dijagnozu obliterantne arterioskleroze donjih ekstremiteta. Senzitivnosti specifičnostovog nalaza je veoma visoka. Učestalost koro bolesti je 3 puta, a šloga 5 puta veća kada je ovaj indeks nizak. Određivanje ASPI ima značaj u dijagnostici, ali i u epidemiološkim studijama. Smatra se da je određivanje ovog indeksa, koji se lako izvodi, marker postojanja ateroskleroze i u dmgim arterijskim sistemimapa se će potreba za njihovo ispitivanje.
Da bi se precizno lokalizovao nivo stenozekoristi se određivanj e segmentalnogpritiska. Poveska se postavlja na gomji deo butine, iznad i ispod kolena i iznad članka. Razlika u pritiscima između ovih tačaka veća od 30 mmHg govori o stenozi ili odvijanju cirkulacije pomoću kolaterala.
Kod pacijenata sa izraženom arteriosklerozom i kalcifikacijama arterijapotkolenice mogu se dobiti veoma visoke vrednosti indeksa zbog nemogućnosti kompresije tako izmenjenih arterija. To se javlja naročito kod diabetesa mellitusa i u dubokoj starosti. U ovakvim slučajevima, da bi se objektivno procenila cirkulacija, treba primeniti i dodatne metode, kao što su registrovanje ultrazvučnih krivulj a, određivanj e pulsatilnog indeksa i ispitivanje pomoću okluzivne venske pletismografije.
Da bi se otkrila latentna insuficijencija perifeme cirkulacije koristi se test opterećenja napokretnom tepihu. Ako izbilo kojih razloga pacijent ne može da hoda na pokretnom tepihu, primenjuje se test reaktivne hiperemije.
Veliki napredak u ultrazvučnoj dijagnostici postignut je primenom metode Doppler-duplo registrovanje (Duplex scanning). Ova metoda koristi pulsni Doppler za procenu hemodinamike, a dvodimenzionalnu tehniku B-mode za procenu arhitektonike krvnog suda. Još značajniji napredak postignut je uvođenjem u angiološku dijagnostiku Color Dopplera ColorDuplex Scan.
Za procenu mikrocirkulacije primenjuje se kapilaroskopija, pomoću koje je moguće specijalnim aparatima kapilaroskopima dobiti uvid u stanj e kapilara u ležištu nokta.
Perkutano određivanje parcijalnog pritiska kiseonika (p02) daje dobar uvid u stanje cirkulacije u određenom delu ekstremiteta.
Okluzivnom venskom pletismografijom, osim kvantitativnog određivanja protoka u mišiću, moguće je ispitati i vensku cirkulaciju.
Invazivne metode ispitivanja. Najvažnija invazivna metoda je arteriografija. Ovametoda je neophodna za donošenje zaključka o potrebi i vrsti operativnog zahvata.
Diferencijalna dijagnoza. Klaudikativne tegobe i dmge smetnje koje postoje u obliterantnoj arteriosklerozi mogu da liče na tegobe koje se javljaju kod neuroloških, reumatoloških i ortopedsklh oboljenja.
Lečenje. Lečenje obliterantne arterioskleroze sprovodi se preventivnim merama, odgovarajućim lekovima, fizikalnom terapijom i hirurškim putem.
Pacijent treba da se pridržava određenih higijensko-dijetetskih mera i da obavezno prekine sa pušenjem. Hrana treba da bude siromašnija kalorijama, unošenje zasićenih masnih kiselina, velike količine ugljenih hidrata i alkohola moraju da budu smanjeni.
U pogledu lečenja povišenog krvnog pritiska kod bolesnika sa obliterantnom arteriosklerozom treba biti naročito obazriv. Iako je ova bolest tri puta češća kod pacijenata sa povišenim sistolnim krvnim pritiskom, sniženje pritiska medikamentima može da pogorša intermitentnu klaudikaciju. Do ovoga dolazi zbog smanjenjapritiska u arteriji koja snabdeva mišić. O ovom treba voditi računa i ne snižavati suviše pritisakkod ovihpacijenata.
Važno je utopljavanje ekstremiteta, obuća treba da bude komotna i sa velikom pažnjom treba sprovoditi negu kože i noktiju na nogama. Ukoliko bolest napreduje, a klinički nalaz i rezultati ispitivanja cirkulacije pokazuju da je došlo do pogoršanja, pristupa se medikamentoznom lečenju.
Danas se u lečenju ovih bolesti preporučuje veći broj lekova. Od antiagregacionih, antitrombocitnih lekova se primenjuje: Aspirin, Tiklopidin, Clopidogrel, Cilostazol, Indobufen i drugi. Perfuzioni pritisaku arterijama se održavapodržavanjem srčane firnkcije i u slučaju potrebe i rehidratacijom. Iz velike grupe vazoaktivnih lekova koriste se serotoninergički blokatori nafidrofuril i drugi. Od lekova sa kompleksnim dejstvom na arterijsku cirkulaciju daju se preparati Gingko Bilobe, zatim Buflomedil koji ima i alfaadrenergičko dejstvo. Od hemoreoloških lekova se primenjuje Pentoksifilin. U težim slučajevima, naročito u kritičkoj ishemiji ekstremiteta, kada postoji i ugroženost ekstremiteta, primenjuju se prostaglandini intravenski i niskomolekulami dekstran.
Uz navedene medikamentozne principe neophodno je sprovoditi i fizički trening i, ako je potrebno, angiološku rehabilitaciju. Pacijentu treba savetovati da oko jedan sat dnevno hoda po ravnom, i to preko praga bola u ekstremitetu, jer je dokazano da se distanca klaudikacije produžava kada se nastavi sa hodom.
Izuzetno je važno budno pratiti kliničku sliku i proceniti cirkulaciju pomoću neinvazivnih metoda ispitivanja da se ne bi propustio momenat kada je potrebno pacijenta uputiti nahiruršku intervenciju.
Od hirurških metoda primenjuju se rekonstrukcija obolelog segmenta arterije, endarterektomija i simpatektomija. U poodmaklom stadijumu, kada nijedna druga metoda lečenja ne daje rezultate, mora se izvršiti parcijalna amputacija.
Prognoza zavisi od blagovremene dijagnoze, motivisanosti pacijenta za veoma dugotraj an tretman i od drugih pratećih bolesti.
Procena radne sposobnosti. -Pacijenteu I i IIa stadijumu treba zaštititi od vlage i hladnoće i preporučiti fizički trening. Antiagregacionu terapiju treba dati u Ila stadijnmii a hemoreološku terapiju u nb stadijumu. Pacijente u III stadijumu najbolje je hospitahzovati radi permanentnog praćenja i primene hemoreološke i terapije prostaglandinima u vidu infiizije. UIV stadijumu, uz mere opisane u prethodnom stadijumu, vrši se toaleta rane i u težim slučajevima parcijalna amputacija. Posle rekonstruktivne hirurgije pacijenti treba permanentno da primaju antikoagulantnu terapiju.