Prijapizam je prolongirana, obično bolna erekcija, koja ne vezana za seksualnu stimulaciju. Ukručenjem su zahvaćena kavernozna tela, dok glans i spongiozno periuretralno tkivo nesu napeti i rigidni.
Bolna erekcija je u početku izazvana funkcionalnim poremećajima u odvodu venske krvi iz kavernoznog tkiva. Kasne se razvijaju organske promene, koje izazivaju impotenciju.
U procesu erekce učestvuju vazokonstriktorni impulsi iz lumbalnog sumpatikusa i vazodilatatorni, parasimpatički podražaji sakralnog segmenta kičmene moždine. Erekcija se uspostavlja pod dejstvom nervnih impulsa koji dovode do sinhronog povećanja krvnog debija u arterijama penisa i zatvaranja arteriovenskih anastomoza. Poremećaji ove inervace i specifične cirkulace mogu izazvati hipoerekciju ili izostanak erektilnosti u kavernoznom tkivu ili pak pretjeranu erekciju, odnosno prijapizam.
Neurogeni uzroci prijapizma mogu biti obolenja ili traume mozga i kičmene moždine, iznad ili ispod erekcionih centara.
Lokalni procesi u kavernoznim telima, kao što su: infekce, hematomi, leukocitarni infiltrati, koagulumi, metastaze ili tumori penisa mogu prouzrokovati bolnu erekciju koja dugo traje, a ne izazvana normalnim psihičkim i čulnim nadražajima.
Zapalenja prostate, sjemevoda i sjemenih kesica mogu da organorefleksnim putem prouzrokuju prijapizam.
Uremičke autointoksikace, kao i povremeno javljanje prijapizma kod hemodijaliziranih bolesnika, mogu biti uzročno povezane.
Prijapizam je u suštini posledica venske staze u kavernoznom tkivu, bez obzira na uzročne činioce koji su ga izazvali.
Prijapizam je akutno hirurško obolenje i treba ga neodložno lečiti. Operativni šantovi između vene safene i kavernoznog tkiva se primenjuju u tretmanu prijapizma.
Punkcijom, iglom širokog lumena, uspostavlena komunikacija između spongioznog tkiva u glansu i kavernoznim telima povremeno može rešiti ovo teško obolenje, naročito u njegovoj početnoj fazi.