Multipla skleroza (MS) je potencijalno onesposobljavajuća bolest mozga i kičmene moždine (centralnog nervnog sistema). Još uvek nije jasno zašto se multipla skleroza kod nekih osoba razvija. Smatra se da do bolesti dovodi kombinacija genetskih faktora i faktora okruženja.
Kod MS, imuni sistem napada zaštitnu ovojnicu (mijelin), koji se nalazi na nervnim vlaknima i time dovodi do prekida u komunikaciji između mozga i ostalih delova tela. Shodno tome, ova bolest može da dovede do trajnog oštećenja i propadanja nerava.
Simptomi i znaci MS-a su raznoliki i zavise od količine nervnog oštećenja i od toga koji nervi su oštećeni. Neke osobe, koje imaju tešku formu ove bolesti otežano hodaju ili ne mogu da hodaju uopšte, dok drugi mogu imati duge periode mirne bolesti, bez novih simptoma.
Znaci i simptomi multiple skleroze grubo variraju od osobe do osobe, ali i tokom bolesti kod iste osobe u zavisnosti koja nervna vlakna su pogođena. Simptomi koji se često javljaju kod ove bolesti su:
Utrnutost i slabost u jednom ili u više ekstremiteta, i koje se obično javlja zahvatajući jednu polovinu tela ili noge i trup. Senzacije u vidu strujnih udara, koji se javljaju kada se savije glava odnosno vrat što se naziva Lermitovim znakom. Podrhtavanje ruku i nogu, manjak koordinacije ruku i nogu, kao i nestabilnost pri hodu.
Česte su i smetnje vida, uključujući:
Parcijalni ili kompletni gubitak vida, obično na jedno oko, često praćeno sa bolom u i iza oka. Duple slike. Zamagljenje vida.
U simptome multiple skleroze mogu da spadaju i:
Sliveni govor. Umor. Vrtoglavica. Mravinjanje i bol u delovima tela. Problemi u seksualnom funkcionisanju, smetnje zadržavanja urina i stolice.
Dalje karakteristike ove bolesti su:
MS se može javiti u bilo kojoj dobi, ali se obično prvi put javlja između 20 i 40 godine života. Žene oboljevaju dva do tri puta češće nego muškarci od multiple skleroze. Ukoliko jedan od roditelja boluje od multiple skleroze, postoji nešto viši rizik po potomstvo za razvoj ove bolesti. Više virusa je dovedeno u vezu sa nastankom ove bolesti, uključujući i Epstein-Barr virus, to je virus koji uzrokuje mononukleozu. Bela rasa, naročito osobe koje su poreklom iz severne Evrope su pod najvećim rizikom za razvoj ove bolesti. MS je daleko češća bolest u zemljama sa umerenom klimom, uključujući i Kanadu, severne delove Sjedinjenih Američkih Država, Novi Zeland, jugoistočnu Australiju i Evropu. Nizak nivo vitamina D i manjak izloženosti sunčevoj svetlosti je takođe udružena sa povišenim rizikom za nastanak multiple skleroze. Nešto je veći rizik za razvoj multiple skleroze, ukoliko osoba boluje od neke druge autoimune bolesti, kao što je autoimuna bolest štitne žlezde, pernciozna anemija, psorijaza, tip jedan šećerne bolesti ili upalna bolest creva. Kod pušača ova bolest napreduje brže i razvija se teži stepen invalidnosti.
Kada treba da potražite savet lekara?
Potražite savet lekara, ukoliko doživite gore navedene simptome u trajanju od najmanje 24 sata, a bez očiglednog razloga. Vaš lekar će vas uputiti neurologu, koji u odnosu na dobijene podatke i neurološki nalaz može zatražiti snimanje magnetnom rezonancom mozga i kičmene moždine, uzimanje moždane tečnosti i dodatne analize krvi.
Nekoliko reči i o toku bolesti. Većina obolelih od multiple skleroze boluje od takozvane relapsno remitentne forme bolesti, koji se karakteriše pojavom novih simptoma (relapsa), koji se javljaju u nekoliko dana ili nedelja, i obično se delimično ili u potpunosti oporavljaju, u početku i spontano. Nakon ovih pogoršanja, sledi miran period, kada je bolest u remisiji i taj period može da traje mesecima pa čak i godinama.
Čak i mali porast telesne temperature, uzrokovano upalom, pregrevanjem organizma, može dovesti do pogoršanja znakova i simptoma multiple skleroze i isti se ne smatraju pravim relapsima.
Najmanje 50% obolelih od relapsno remitentne forme bolesti u 10-20 godina razvije sporu progresiju simptoma, sa ili bez perioda remisije. Ovo se naziva sekundarno progresivnom multiplom sklerozom.
Progresija simptoma obično uključuje otežanu pokretljivosti i smetnje hoda. Stopa progresije bolesti grubo varira od osobe do osobe.
Neke osobe, koje boluju od multiple skleroze, imaju od početka bolesti postepeni nastanak i progresiju simptoma i znakova bolesti, što odgovara primarno progresivnoj formi bolesti.
Leka koji bi multiplu sklerozu izlečio nema. Međutim, postoje lekovi koji mogu da ubrzaju oporavak kod novih napada bolesti a postoje i lekovi koji modifikuju prirodni tok bolesti. Tu su i lekovi koji deluju na simptome bolesti.
Na kraju hteo bih da naglasim da je za lečenje ove bolesti od presudnog značaja pravovremeno postaviti dijagnozu i shodno tome pristupiti i daljem lečenju, na prvom mestu mislim na lekove koji menjaju prirodni tok bolesti. Pomoću ove terapije uspostavlja se kontrola nad ovom hroničnom bolešću i time se obolelom od multiple skleroze pruža šansa za kvalitetan život.
Autor: dr Lorand Sakalaš, neurolog