Detinjstvo je doba života od rođenja do puberteta.Već u embrionalnom periodu pod dejstvom naslednih faktora formira se pol začetka i započinje diferencijacija u cilju stvaranja polnog identiteta.
I. Detinjstvo
Detinjstvo je doba života od rođenja do puberteta.Već u embrionalnom periodu pod dejstvom naslednih faktora formira se pol začetka i započinje diferencijacija u cilju stvaranja polnog identiteta. Tome najviše doprinosi razdvajanje prvobitno nediferenciranih gonada na testise i ovarijume (u šestoj nedelji trudnoća). U prve 23 nedelje života pod dejstvom horionskog gonadotropina, a kasnije do kraja trudnoće pod dejstvom gonadotropina adenohipofize ploda, testisi luče androgene hormone koji uslovljavaju razvoj unutrašnjih i spoljašnjih polnih organa i sekundarnih karakteristika. Razvoj i hormonska funkcija jajnika takođe, ali znatno sporije usmerava diferencijaciju pola. Relativno visok nivo reproduktivnih hormona održava se nekoliko meseci u organizmu odojčeta da bi se posle biosinteze ovih hormona od druge godine života znatno smanjio i zadržao se na niskim vrednostima sve do puberteta. U toku detinjstva nastavlja se rast organizma deteta bez naglašenih karakteristika polne diferencijacije.
II. Pubertet
Pubertet je doba telesnog, duševnog i polnog sazrevanja jedne osobe. Pri kraju detinjstva u vreme sazrevanja CNS-a dolazi do podsticaja hipotalamusa na lučenje gonadoliberina (GnRh) koji putem portnog krvotoka izaziva skokovito oslobađanje LH, a u manjoj meri i FSH. U jajnicima nastaje sazrevanje prvobitnih mešaka praćeno ovulacijom i lučenje estrogenih hormona. Vreme pojave puberteta zavisi od mnogih okolnosti, prvenstveno od geografske širine i pođneblja, od rase, načina života i ishrane, od sredine u kojoj se jedna osoba razvija i od obrazovanja. U
našim prilikama pubertet se kod devojčica javlja od 12. do 17. godine. Kao rezultat pojačanog lučenja estrogena kod devojčica se javljaju brojne promene. Potkožno masno tkivo razvija se naročito na pojedinim delovima tela, posebno na ramenima, dojkama i kukovima, te se figura devojčice zaobljuje. Na stidnom brežuljku i pod pazuhom javlja se dlakavost. Glas devojčice se menja i postaje nešto dublji. Devojčica oseča potrebu za sanjarenjem. Počinje da razmišlja o osobama suprotnog pola i traži njihovo društvo i blizinu. Dolazi do izvesnih promena u afektivnom stanju. Devojčica lakše menja duševno raspoloženje. To sve može da ima pozitivan ili negativan uticaj na njenu aktivnost i zdravstveno stanje. Poznato je, naime, da su devojčice i dečaci u doba puberteta podložni izvesnim oboljenjima, a posebno tuberkulozi. Polni organi, kako spoljašnji, tako i unutrašnji uvečavaju se i dobijaju oblik i dimenzije polnih organa odrasle žene. Razvija se potkožno masno tkivo: velike stidne usne i stidni brežuljak. Vaginalni sekret postaje kiseliji (pH 4,5-5). Kao vidna manifestacija puberteta uspostavljaju se menstruacioni ciklusi i javljaju prve menstruacije. Prva menstruacija menarrha u našim uslovima, javlja se između 12. i 17. godine. Ukoliko se pubertet javi pre osme godine govorimo o prevremenom pubertetu (pubertas precox) koji može biti pravi, kompletni, inkompletni i jatrogeni.
Ako do puberteta ne dođe do sedamnaeste godine u pitanju je kasni pubertet (pubertas tarda) koji može biti kostitucionalno kasno sazrevanje, poremecaji gonada i hipotalamusno-hipofizni poremecaj.
Devojčice u prevremenom pubertetu treba lečiti odlaganjem pojava puberteta da bi se ublažile njihove posledice: prevremeno okoštavanje, zatvaranje epifiza, nizak rast. Kod osoba sa zakasnelim pubertetom terapiju treba usmeriti u pravcu ubrzanja sazrevanja i rasta.
III. Generativni period
Generativno doba žene ili doba polne zrelosti i polne aktivnosti traje od puberteta do klimakterijuma. U to vreme žena je u punoj telesnoj, duševnoj i polnoj snazi. Ona je dostigla maksimalan telesni razvoj i postigla psihičku zrelost i ravnotežu. U to vreme ona poseduje reproduktivnu sposobnost zavisno od prisustva ovulacije i menstrualnih ciklusa koji su posledica koordinirane funkcije reproduktivnih hormona.
Sposobna je za oplođenje, nošenje trudnoče i porođaj. Polne žlezde, odnosno jajnici su u punoj aktivnosti. Menstruacioni ciklusi su redovni. Svakog meseca u jajniku sazreva po jedna celija i između dve menstruacije iz prsnutog De Grafovog folikula biva izbačena u duplju male karlice. Retki su anovulatorni ciklusi. Menstruacije kod zdrave žene izostaju samo za vreme trudnoce i laktacije. Računa se da u toku života žena može da ima 400 do 450 ovulacija. U jajnicima, osim sazrevanja jajnih čelija, redovno se u toku ovarijalnog ciklusa luče ovarijalni hormoni estrogeni i progesteron. Između funkcije prednjeg režnja hipofize, jajnika, drugih endokrinih žlezda i materice uspostavljena je potpuna korelacija koja, između ostalog, obezbeđuje redovno odvijanje menstrualnih ciklusa.
U vreme menstruacije žena je izložena izvesnim tegobama i opasnosti da se lakše inficira nego inače. Tome posebno doprinosi i okolnost što je, dok traje menstrualno krvarenje, usled neutralizacije vaginalnog sadržaja i pretežne bazičnosti menstmalne krvi olakšano prodiranje i razvoj patogenih bakterija u unutrašnjim polnim organima žene. Infekcija je u to vreme olakšana i činjenicom da je veči deo sluzokože materice deskvamisan. Zbog toga u vreme menstruacije žena treba da sprovodi specijalne higijenske mere i da se čuva nazeba. Za vreme menstrualnog krvarenja ne smeju da se obavljaju polni odnosi niti su dozvoljena vaginalna ispiranja. Žena treba da se više puta na dan spolja zapira ‘ mlakom vodom i da menja uloške. Zbog sprečavanja oticanja menstrualne krvi, nisu preporučljivi intravaginalni ulošci. Mali je broj žena kod kojih menstruacija protiče bez ikakvih smetnji. Kod mnogih žena ona je praćena izraženim bolovima u donjem delu trbuha i krstima, i to se stanje naziva dismenoreja.
IV. Klimakterijum
Klimakterijum je prelazno doba žene, odnosno vreme između generativnog perioda i senijuma. Ovaj životni period karakteriše gašenje ovarijaine funkcije žene i njene generativne sposobnosti. U našim uslovima klimakterijum se najčešce javlja između 45. i 50. godina života. U pojedinim slučajevima znaci klimakterijuma mogu da se jave znatno ranije ili čak veoma rano, a poznati su i ređi slučajevi kod kojih ovo životno doba počinje tek posle 50. godine.
Mnogi lekari često klimakterijum nazivaju i menopauzom, što je netačno, jer je menopauza u stvari samo deo jednog mnogo šireg perioda koji počinje nekoliko godina pre prestanka periodičnih krvarenja i traje izvesno vreme po prestanku menstruacije. Zapravo, menopauza je samo jedan od simptoma klimakterijuma. I to je jedan od simptoma koji se javlja među prvima. Neki autori dele klimakterijum na doba perimenopauze i doba postmenopauze.
Površina jajnika, glatka u doba puberteta, sazrevanjem i oslobađanjem jajnih celija iz De Grafovih folikula postaje naborana i posuta mnogobrojnim ožiljcima. Sa starošcu žene, jajnici postaju sve refrakterniji na podsticaje iz hipofize te je za njihovu funkciju potrebna sve veča količina gonadostimulina. Usled starenja, a svakako i iz drugih još nedovoljno poznatih razloga, jajnici, neposredno pred nastajanje klimakterijuma postaju nesposobni da odgovore na hormonske podsticaje iz hipofize.
Prevremeni prestanak ovarijalne funkcije se u poslednje vreme povezuje sa pušenjem, ali isto tako može biti izazvan različitim lekovima, zračenjem i operacijom.
U periodu perimenopauze javlja se povišen nivo FSH i snižen nivo estradiola, a folikularna faza menstrualog ciklusa se skracuje. Znači u ovom periodu još uvek postoji menstrualno krvavljenje koje je propračeno visokom koncentracijom FSH i LH.
U periodu postmenopauze ovarijumi više i ne luče estradiol vec se njihova funkcija svodi na lučenje progesterona i androgena. U ovom periodu izvesna količina estrogena postoji u cirkulaciji zahvaljujući perifernoj konverziji u masnom tkivu. Veću količinu polnih steroida kod postmenopauzalnih žena obezbeđuje i kora nadbubrežnih žlezda.
U doba klimakterijuma dolazi do brojnih kliničkih poremećaja i simptoma: vazomotorni (valunzi, noćno znojenje, insomnija, palpitacije), urogenitalni, psihički (gubitak memorije, anksioznost, depresija, nezainteresovanost), fizički (umor, glavobolja), simptomi genitalnog trakta (atrofija, dispareunija, gubitak libida), kardiovaskulami (tromboze), koštano-zglobni (osteoporoza).
Pojedini simptomi mogu biti veoma izraženi i uporni tako da u znatnoj meri remete zdravstveno stanje žene izazivajući ozbiljne tegobe koje iziskuju lekarsku pomoć. U takvoj situaciji kao terapijska mera koristi se supstituciona hormonska terapija. Zbog mogućih kontraindikacija pre primene hormona neophodan je detaljan pregled i ispitivanje pacijentkinje.
Apsolutne kontraindikacije za supstitucionu hormonsku terapiju su: karcinom dojke i karcinom endometrijuma.
Relativne kontraindikacije su hiperplazija endometrijuma, lejomiomi materice, infarkt miokarda, displazija dojki, pušenje, gojaznost, bolesti jetre, porfirija, hipertenzija, diabetes melitus, cerebrovaskularna oboljenja i tromboembolijske bolesti.
Terapija može biti čisto estrogenskim preparatima, čisto progesteronskim i kombinovanim.
V. Senijum
Senijum obuhvata doba od klimakterijuma do kraja života. U to vreme se nastavlja psihička i fizička regresija organizma žene započeta pri kraju klimakterijuma. Ispoljava se atrofija unutrašnjih i spoljašnjih polnih organa. Jajnici postaju sklerotični, materica i jajovodi smanjuju svoju zapreminu, vagina se sužava sluzokoža istanjuje kao pergament, a zidovi su krti. Vulva se smežurava. U koštanom sistemu česta je pojava osteoporoze i atrofija kostiju, mišića i unutrašnjih organa. Nastavlja se psihička regresija sa pojavom slabljenja memorije, vida i sluha.