Novo istraživanje objavljeno u časopisu Current Biology otkriva da sporo, ponavljajuće kretanje poboljšava kvalitet sna – i konsolidaciju memorije – moduliranjem aktivnosti moždanih talasa.
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Current Biology otkriva da sporo, ponavljajuće kretanje poboljšava kvalitet sna – i konsolidaciju memorije – moduliranjem aktivnosti moždanih talasa.
Čak 1 od 3 odrasle osobe u Sjedinjenim Državama nema preporučenih 7 sati sna svake noći, prema podacima Centrima za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).
Gojaznost, dijabetes, visoki krvni pritisak i kardiovaskularne bolesti samo su neke bolesti koje se razviti onima koji nemaju dovoljno sna tokom noći.
Direktor Odeljenja za zdravlje populacije CDC-a preporučuje da ljudi koji nemaju dovoljno sna moraju da promene način života kako bi poboljšali kvalitet sna. Promene uključuju „odlazak u krevet u isto vreme svake noći; ustajanje u isto vreme svako jutro; isključivanje ili uklanjanje televizora, računara, mobilnih uređaja iz spavaće sobe“.
Ali, pored svih ovih navika, nova istraživanja pokazuju da postoji nešto drugo što osoba može učiniti da poboljša san, a to je sledeće: a se lagano ljulja s jedne strane na drugu.
Dve nove studije , sprovedene od strane istraživača sa Univerziteta u Ženevi (UNIGE), Univerziteta u Lozani (UNIL) i Univerzitetskih bolnica u Ženevi (HUG) – sve u Švajcarskoj – istražuju efekte sporog i ponavljajućeg kretanja na kvalitet sna.
Kako ljuljanje utiče na kvalitet spavanja
Laurence Baier, istraživač na Odseku za osnovnu neurologiju na Medicinskom fakultetu UNIGE, zajedno sa Sophie Schvartz, redovnim profesorom na istom odseku, vodila je prvu studiju.
Studija je obuhvatila 18 zdravih mladih učesnika koji su spavali u Centru za medicinu spavanja HUG tokom 2 noći. Istraživači su zabeležili učestalost srčanih i respiratornih reakcija učesnika i koristili su elektroencefalografiju da bi pratili aktivnost mozga.
Prve noći, učesnici studije spavali su na pokretnom krevetu, dok su druge noći spavali na krevetu koji je bio nepokretan. „[Uočili smo da su naši učesnici, iako su dobro spavali u oba slučaja, brže zaspali kada su bili potreseni,“ prenosi Baier.
„Pored toga, imali su duže periode dubokog sna i manje mikro-bure, što je često povezan sa lošim kvalitetom sna.“
Zatim, istraživači su želeli da vide da li nežna kretanja utiču i na konsolidaciju memorije. „Podvrgli smo naše učesnike testovima pamćenja: morali su učiti parove reči uveče i zapamtiti ih ujutro kada su se probudili“, izveštava prvi autor studije Aurore Perrault, istraživač na Fakultetu UNIGE Medicine.
„I ovde se pokazalo da je ljuljanje bilo korisno: rezultati testa su bili mnogo bolji nakon noći u pokretu nego nakon još jedne noći!“ ona kaže.
Istraživači objašnjavaju da je ovo posledica toga koliko dubok san modulira aktivnost moždanih talasa, i kako nežno ljuljanje pomaže u sinhronizaciji aktivnosti mozga preko takozvanih talamokortikalno-kortikalnih mreža.
Ove moždane mreže igraju vitalnu ulogu u dubokom snu i izgradnji memorije.
Vestibularna senzorna stimulacija je ključna
Paul Franken, vanredni profesor na Fakultetu za biologiju i medicinu UNIL-a, nadgledao je drugu studiju, koja je sprovedena na miševima.
Istraživači su ljuljali kaveze miševa dok su spavali. To je pomoglo miševima da brže zaspe i duže spavaju, ali to nije izazvalo dubok san niti poboljšalo kvalitet sna, kao što je to bio slučaj kod ljudi.
Međutim, ova druga studija je poslužila da se odredi drugo područje mozga koje je od vitalnog značaja za kvalitet sna: takozvani vestibularni sistem.
Vestibularna sistem uključuje „senzorne organe u unutrašnjem uhu“ i mreža koja „detektuje kretanje i težinu i inicira pokrete da održi ravnotežu i orijentaciju.“
Koautor studije Konstantinos Kompotis, istraživač na Fakultetu biologije i medicine pri UNIL-u, izveštava o metodama koje se koriste u studiji. „Podvrgli smo dve grupe miševa istom ljuljanju: grupu sa nefunkcionalnim senzornim receptorima u unutrašnjem uhu i promenjenu vestibularnu funkciju, i kontrolnu grupu.“
„Za razliku od kontrolnih miševa, miševi u prvoj grupi nisu koristili nikakav efekat lebdenja tokom sna“, kaže on, dodajući da „Vestibularna senzorna stimulacija tokom ljuljanja, dakle, deluje na neuronske mreže odgovorne za specifične moždane oscilacije tokom spavnja. „
U bliskoj budućnosti, naučnici planiraju da koriste preciznije tehnike, kao što je optogenetika, za praćenje neuronske aktivnosti da dešifruju neurone i strukture „koje primaju stimulanse od vestibularnih organa pre nego što ih prebace u strukture kruga spavanja“, kaže prof. Franken. Istraživači zaključuju:
“ Mapiranje komunikacijske mreže između ova dva sistema omogućilo bi razvoj novih pristupa lečenju pacijenata koji imaju nesanicu , poremećaje raspoloženja, kao i starijih ljudi, koji često žive sa poremećajima sna i pamćenja.“