Hronično uzimanje alkohola dovođi do oštećenja mnogih organa i sistema. Najveća oštećenja nastaju u mozgu, jetri, nervnom sistemu, gušterači, želucu, crevima i srcu. Povezanost hroničnog uzimanja alkohola sa oštećenjem jetre opisana je 500 godina pre n. e. Danas je to veoma česta bolest u svetu i kod nas.
U patogenezi alkoholna bolest jetre svakako najvažniju ulogu imaju dnevni unos alkohola i dužina alkoholičarskog staža, ali se ne mogu izuzeti ni genetska predispozicija, imunološka hiperreaktivnost, primarni i sekundami deficit hranljivih materija, stimulacija razvoja fibroznog tkiva pod dejstvom alkohola i, dosada najmanje upoznato i najmanje shvaćeno, dejstvo alkohola na regenerativne procese u jetri.
Alkoholna bolest jetre III faze
Alkoholna bolest jetre se razvija u tri faze: masna jetra, alkoholni hepatitis i ciroza jetre. To je najčešći redosled pojava patoloških promena u parenhimu jetre, no moguće je da se sva tri stadijuma istovremeno manifestuju ili da se ciroza razvija direktno posle stadijuma masne jetre.
Klinička slika
U kliničkoj slici u početku bolesti dominiraju nekarakteristični simptomi, kao što su mučnina i jutamje povraćanje, nadimanje i anoreksija. U uznapredovaloj fazi bolesti kad se već ispolji ciroza, klinička slika je slična cirozama druge etiologije. U bolesnika sa akutno nastalom steatozom jetre može se naglo razviti portna hipertenzija, a u ređim slučajevima mogu se javiti masna embolija pluća i šok.
Osobito dramatičan tok ima pojava akutnog alkoholnog hepatitisa, progredijentne encefalopatije sa ascitesom, izraženom žuticom i drugim pratećim znacima teške insuficijencije jetre, sve do razvitka hepatičke kome i smrti. Obično se manifestuje povišenom temperaturom, žuticom, abdominalnim bolovima, mučninom, povraćanjem i prolivima.
Među laboratorijskim nalazima dominiraju povišene vrednosti bilirubina, alkalne fosfataze, gama-glutamil-tranpeptidaza, odnosno transaminaza. U krvnoj slici dominira leukocitoza, a u elektroforezi proteina snižene vrednosti albumina uz porast gamaglobulinske frakcije, a posebno imunoglobulina klase A (IgA).
Kod hroničnih alkoholičara koji ne prestaju da piju hronični alkohohčni hepatitis može preći u cirozu, koja je često pod slikom „neme ciroze“ i otkriva se slučajno pri rutinskom pregledu. IGinička simptomatologija i laboratorijske analize nisu karakteristične za ovu vrstu ciroze. Slepabiopsijajetrejeneophodna za defmisanje vrste i stepena aktivnosti same ciroze.
Alkoholna bolest jetre Terapija
Bitna terapijska mera u lečenju alkoholne bolesti jetre je potpuna i trajna apstinencija od alkohola. Ishrana mora biti raznovrsna, sa dovoljno vitamina i proteina i kalorijski uravnotežena. Davanje aminokiselina, D-penicilamina, kolhicina, propil-tiouracila ima svojih pristaHca, aH o tome još nema jasnih i definisanih stavova. O primeni kortikosteroida, insulina, glukagona i trofičkih agensa takođe ne postoje jedinstvena mišljenja.