Normalna kaliemija se kreće u dosta uskim granicama u plazmi (tj. vanćelijskoj tečnosti): 4,4 ±0,3 mmol/l. Njena koncentracija u ćelijskoj tečnosti je za oko 40 puta veća. Kada je koncentracija kalijuma u plazmi ispod 4 mmol/l govorimo o Hipokaliemiji.
Etiologija:
Do Hipokaliemije dolazi iz sledećih razloga:
Prelazak K+ iz ekstraćelijskog u ćelijski prostor: periodična paraliza povezana sa hipertirozom (u toku ove bolesti se češće u Japanu javlja u 80% slučajeva); dejstvo insulina, alkaloza;
Utrošak: neki oblici sekundamog hiperaldosteronizma;
Pseudo-utrošak: endokrine amiotrofije (tirotoksikoza, neki oblici mršavosti);
Eliminacija povećana: primarni hiperaldosteronizam, metabolički hiperkorticizam; terapija dijabetesne acidoze, primena diuretika (svi sem aldaktona); neki antibiotici (gentamicin, karbenicilin).
Hipokaliemija Klinička slika:
Osnovne promene su neuromuskularne.
avlja se mišićna slabost koja može biti vrlo izražena i dostići stepen paralize mišića, pa i respiratornih.
Tetivni refleksi su oslabljeni ili ugašeni.
Moguća je pareza glatkih mišića GIT, kao i promene u bubrezima
Na EKG-u zapaža ST depresija, produženje QT intervala, plitki T talasi i izražen U zubac.
Hipokaliemija Dijagnoza:
Postavlja se kliničkim i laboratorijskim nalazima (hipokaliemijom i nalazom kalijuma u mokraći ispod 20 mmol/l, ako je vanbubrežni razlog njenog nastanka i preko 20 mmol/l, ako je razlog hipokalijemije bubrežni).
Terapija:
Leči se unosom kalijuma u hrani ili oralnim unošenjem soli kalijuma (KCL). Organske soli kalijuma, kao što su glikonat i citrat, mogu se davati i preventivno kada se dosta koriste diuretici. Dnevna doza kalijuma ne sme da pređe 100 do 150 mmol/24 h.