Sekundarna bilijarna ciroza je rezultat delimične ili potpune opstrukcije ekstrahepatičkih žučnih puteva (holedohusa i njegovih većih grana) u dužem vremenskom periodu, koji prosečno iznosi 3-12 meseci.
U odraslih opstrukcija ekstrahepatičkih žučnih puteva je najčešće uzrokovanapostoperativnom strikturom ili kalkulozom ih hroničnim zapaljenjskim promenama kojima je prethodio akutni infektivni holangitis: Uzrok parcijalne ih potpune opstrukcije žučnih vodova mogu biti prisustvo parazita, kompresija spolja (ciste, tumori) ili kongenitalna athezija žučnih vodova.
Pacijenti
Sekundama bilijarna ciroza može da se razvije u pacijenata sa hroničnim pankreatitisom, idiopatskim sklerozantnim holangitisom i u mahgnim tumorima holedohusa i pankreasa. U dečjem uzrastu uzroci sekundarne bilijarne ciroze su kongenitalna bilijama atrezija, cistična fibroza i ciste holedohusa.
Opstrukcija ekstrahepatičkih žučnih puteva dovodi do bilijarne staze i centrilobulame nekroze koju prati periportalna nekroza, proliferacij a i dilatacij a portalnih bihjamih kanahća i duktulusa i aseptičkog ili infektivnog holangitisa sa ekspanzijompolimorfonukleara oko žučnih kanahća i fibrozom. Kao i u drugim formama cirotičnog oštećenja jetre nalaze se regeneratomi čvorovi u rezidualnom parenhimu. Od početka bihjame staze pa do razvoja ciroze prođe relativno kratko vreme, od 3 do 12 meseci.
Pročitajte i o Primarnoj bilijarnoj cirozi
U kliničkoj slici kod ovih pacijenata su glavni simptomi svrab i žutica koji se javljaju kao posledica osnovnog patofiziološkog zbivanja, a to je opstrukcija velikih žučnih vodova. Pacijenti mogu imati i tipične bihjame kolike (colica billiaris) koje se manifestuju groznicom, povišenom temperaturom i bolovima ispod desnog rebamog luka i ispod desne plećke. Pojava znakova portne hipertenzije uvek govori o uznapredovaloj fazi bolesti. Laboratorijski testovi pokazuju visoke vrednosti bilirubina i alkalne fosfataze, i umereno povišenje aktivnosti serumskih transaminaza. Kod postojanja akutnog holangitisa nalazi se visoka leukocitoza, i znatno povišene aminotransferaze.
Za razliku od primame bilijame ciroze, kod ovih bolesnika se ne nalaze antimitohondrijska antitela. Od dmgih laboratorijskih nalaza treba pomenuti abnormalnosti serumskih hpida (postojanje hpoproteina X) i steatoreju.
Dijagnoza
Dijagnoza kada je u pitanju sekundarna bilijarna ciroza se postavlja na osnovu kliničke slike i karakterističnih laboratorijskih nalaza. Međutim, odlučujuće dijagnostičko značenje imaju ultrazvučni pregled jetre i perkutana holangiografija, odnosno endoskopska retrogradna holangiopankreatografija (ERCP), koje u najvećem broju slučajeva otkrivaju uzrok opstrukcije.
Sekundarna bilijarna ciroza LEČENJE
Kada je u pitanju lečenje bolesti pod nazivom sekundardna bilijarna ciroza najpre podrazumeva otklanjanje uzroka koji su doveli do bilijame staze hirurškim putem ili pomoću endoskopske intervencije. Kada je uzrok opstrukcije maligni tumor pankreasa ili holedohusa, a radikalni hdrurški zahvat nije moguć, onda se može postaviti endoproteza u holedohus endoskopskim ili perkutanim putem. Na taj način se uspostavlja drenaža žuči, smanjuje iktems i olakšavaju subjektivne tegobe bolesnika.
U epizodama infektivnog holangitisa preduzima se energično lečenje antibioticima širokog spektra koji se izlučuju putem žuči. U sklerozantnom holangitisu antibiotici se mogu ordinirati preventivno kao profilaksa ili terapija rekurentnih epizoda ascedentnog holangitisa.
Lekovi je napisao i članak „Ciroza Jetre“