Prema statistikama Američkog društva za rak (ACS), karcinom mokračne bešike kod muškaraca zauzima 4%, a kod žena 2% svih kancera. Oni se tri puta češče javljaju kod muškaraca nego kod žena.
Podaci ACS ističu veču učestalost javljanja karcinoma mokračne bešike u gradovima nego u selima, što govori u prilog prisustvu i dejstvu karcinogena industrijskog porekla. Iz istih izvora se tvrdi da su tumori bešike frekventniji kod pušača i neoženjenih, a da nema međuzavisnosti između ovog obolenja i količine konzumiranja alkohola. Rizik se povečava kod osoba sa hroničnim infekcijama mokračne bešike, cistolitijaze, bilharioze i retencionih tegoba.
Smatra se da su aromatski amini i drugi hemijski karcinogeni uzročni činioci u 50% karcinoma bešike. Poremečenom metabolizmu aminokiseline triptofana takođe se pripisuje karcinogeni uticaj na razvoj ovih tumora.
Karcinomi mokračne bešike stoje na 7. mjestu uzroka smrti od malignih obolenja kod muškaraca, a na 13. kod žena.
Karcinom bešike se u 60-70% slučajeva najavljuje totalnom ili intermitentnom hematurijom, često pračenom dizuričkim tegobama. Cistitičke tegobe obično ukazuju na veliki stepen maligniteta tumora bešike.
Tumori bešike su u 98,5% slučajeva epitelijalnog porekla, a samo u 1,5% potiču od mezenhimnog tkiva. U 5% tumora od prelaznog epitela metaplazijom tumorskih čelija nastaju planocelularni tumori.
Samo 1,2% epitelnih tumora čine adenokarcinomi, koji mogu poticati od aberantnih prostatičnih žlijezdanih formacija ili od ostataka urahusa.
Epitelni tumori mogu biti papilarni neinvazivni ili invazivni i solidni invazivni. Mezenhimni tumori su najčešče rabdomiosarkomi kod dece ili sarkomi, fibromi, hemangioni, lejomiomi i miksomi kod odraslih.
Glavne odlike tumora bešike sastoje se u sklonosti ka rastu u dubinu, kao i u menjanju karaktera prelaznog epitela sa niskim stepenom maligniteta (G1) u slabo diferencirane, anaplastičke tumore visokog stepena maligniteta (G3).
TNM-klasifikacija tumora bešike zasniva se na dubini penetrace karcinoma u zid bešike. Invazija epitela do lamine propre je T1 stadijum izlečivog tumora, dok se prodor tumora u zid bešike označava kao T^ stadijum, koji u 40% slučajeva daje metastaze u regionalne limfoglandule. Invazija perivezikalnog tkiva kvalifikuje se kao T3, neizlečivi karcinom, koji u 80-100% slučajeva metastazira u regionalne limfne čvorove.
Karcinom bešike ima sklonost ka menjanju kvaliteta sluzokože koja ga neposredno okružuje. Displazije epitela na makroskopski normalnoj sluzokoži u okolini primarnog tumora loš su prognostički znak, koji ukazuje na potrebu primjene agresivne i radikalne terape. Veličina, broj i lokalizacija tumora imaju značaja u prognozi i izboru tretmana tumora mokračne bešike.
Ekskretorna urografija sa descendentnom cistografijom, cistoskopija, bimanuelna palpacija i endoskopske biopse su osnovni dijagnostički postupci, neophodni za kliničku kategorizaciju i izbor terape karcinoma bešike. Kompjuterizovanom tomografijom se mogu dobiti dodatni dragocjeni podaci o ekstenzivnosti i penetrantnosti ovih tumora.
Komplementarni dijagnostički nalazi se dobijaju limfografijom, policistografijom, pelvičnom angiografijom i pretraživanjem udalenih metastaza u limfnim žlezdama, skeletu, plučima i jetri.
Imunodijagnostika se sastoji u otkrivanju karcinoembrionalnog antigena, koji je povečan u 61% bolesnika s karcinomom bešike.
Pozitivna tuberkulinska proba nagovještava zadovoljavajuče imunološko stanje kod bolesnika.
Citogenetski pregledi površinskih karcinoma bešike mogu pružiti značajne prognostičke podatke. Tumori u čijim se čelijama nađu hromosomske aberace u 82% recidiviraju. Kod tumora sa normalnim rasporedom hromosoma recidivi se javljaju samo u 10% slučajeva.
Transuretralnom elektrosekcijom se otklanjaju površinski, neinvazivni papilarni karcinomi (Ta) i tumori koji nesu probili laminu propriju, T1 stadijuma. Parcijalna cistektomija ima uske indikace. Primjenjuje se kod invazivnog karcinoma, sa bazom prečnika do 3 cm, lokalizovanog u gornjem delu bešike. Jednostavna cistektomija se upražnjava kod neinvazivnih, multiplih, difuznih i recidivirajučih tumora.
Radikalna cistektomija se primjenjuje kod invazivnih karcinoma bešike.
Intravezikalna citostatska terapija se provodi kod površinskih tumora, aplikacijom Mitomycina C, Adriamycina, Thiotepa ili Epodyla.
Inoperabilni karcinomi se mogu tretirati citostatskim koktelima, sastavlenim od Mitomycina C, 5-Fluorouracila i Adriamycina.
Imunoterapija se provodi senzibiliziranjem bolesnika hemocijaninom, antigenom koji podiže celularnu imunološku reaktivnost. To se postiže endovezikalnim instiliranjem BCG-vakcine, posle transuretralne resekce površinskog tumora. Ubrizgava se 120150 mg vakcine u 50 cm3 fiziološkog rastvora, jedan put nedeljno. Procedura se ponavlja 6 puta. Ovom kombinovanom terapijom znatno se smanjuje učestalost recidiviranja neinvazivnih tumora nakon endoskopske resekce.